Tečajevi keramike u Petrinji – priča stara jedno stoljeće
Još davne 1930. godine u Petrinji je održan trodnevni keramičarski tečaj na kojem je sudjelovala i kiparica Mila Vod. Tečaj je vodio Fran Beran, stručni učitelj keramike na Srednjoj tehničkoj školi u Ljubljani. Cilj je bio upoznati domaće lončare sa suvremenijim načinima proizvodnje, novim tehnikama i primjenom kvalitetnijih glazura, ali i potaknuti ih na oblikovanje proizvoda prilagođenih potrebama tadašnjih kupaca.
Početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća u Petrinji se ponovno javlja zanimanje za oživljavanje i modernizaciju tradicionalnog lončarstva.
(Zvuči poznato, zar ne? Gotovo stoljeće kasnije i mi nastojimo učiniti nešto vrlo slično – sačuvati lončarsku tradiciju, ali joj istodobno dati novi život.)
Jedna od važnih osoba u toj davnoj priči bila je Tonka Stranjski (Antonija Stransky, 1907. – 1984.), petrinjska keramičarka koja je svoje znanje odlučila dodatno usavršiti. Nakon podnesene molbe za stručno obrazovanje pohađala je tromjesečni keramičarski tečaj u Obrtnoj školi u Zagrebu, pod vodstvom poznate keramičarke Blanke Dužanec, koja je u Petrinji pohađala gimnaziju i učila modeliranje u kiparice Mile Wood.
Tonka je u Zagrebu nadogradila znanja stečena tijekom školovanja u petrinjskoj gimnaziji i učiteljskoj školi te također kroz poduke kiparice Mile Vod. Usavršila je modeliranje, glaziranje i pečenje keramike, dekorativno oslikavanje, lijevanje u sadrene kalupe i druge keramičke tehnike.
Fotografija koju objavljujemo vraća nas u 1943. godinu. Na njoj su polaznice dvomjesečnog keramičarskog tečaja održanog u Petrinji, koji je vodila upravo Tonka Stranjski.

Sudionice tog tečaja početkom listopada 1943. godine:
Slijeva: 1. Blaža Heintz, 2. Heda Filjak, 3. Dubravka Filjak, 4. M. Perc, 5. Štefica Župan, 6. Antonija Stransky, 7. Marija Švehar, 8. nepoznata, 9. Ljuba Bogićević, 10. Ivka Huss i 11. Vlasta Biffl.
Tijekom tečaja povezala je polaznice s domaćim lončarima, a organizirala je i njihov odlazak u Zagreb, gdje ih je upoznala s Blankom Dužanec i njezinim radovima. Nastalo je mnogo raznovrsnih keramičkih predmeta čiji su oblici i boje bili nadahnuti starim petrinjskim uzorcima.
Godine 1946. Tonka Stranjski osnovala je vlastitu keramičku radionicu. U njoj su nastajali uporabni predmeti poput vrčeva, tanjura, pepeljara, svijećnjaka, zdjela, lonaca i vaza za cvijeće, ali i igračke, ukrasni gumbi, životinjske figurice te zidni ukrasi. Najčešće je radila u terakoti jer je u poslijeratnim godinama bilo teško nabaviti keramičke boje i glazure.
Jučer sam bila kod frizerke i upravo tamo smo oživjeli uspomenu na Tonku Stranjski. Naime, živjela je upravo u toj kući u Srnakovoj 5, gdje je danas frizerski salon.
I tako se, gotovo stoljeće kasnije, vraćamo istoj ideji: učiti, istraživati, stvarati i čuvati petrinjsko lončarstvo, ne samo kao uspomenu na prošlost nego kao živu tradiciju koja se nastavlja razvijati.
Preuzeto iz knjiga:
– Boris Vrga: PETRINJSKA KERAMIKA, Turistička zajednica Grada Petrinje, 2025., str. 20.-21.
– Boris Vrga: PETRINJSKI ATELIJERI, Galerije Krsto Hegedušić 2015, str. 96.-97.
– Ivica Golec: POVIJEST GRADA PETRINJE 1240. – 1592. – 2014.,
Matica hrvatska u Petrinji 2014., str. 319.-320









