Tanka linija između slobode izražavanja i govora mržnje

Na samom kraju 2015. godine, u mjesecu u kojem je pozornost javnosti u potpunosti bila usmjerena na pregovore o izboru mandatara za sastav nove Vlade, nakratko su tu istu javnost zaokupile zvučne izjave o izbjegličkoj krizi – s ksenofobnim prizvukom.
U siječnju, pak, tema govora mržnje probila se u javnost polemikom o jednoj medijskoj objavi koja je i od nadležnog regulatornog tijela bila okarakterizirana upravo kao kršenje Zakona o elektroničkim medijima po osnovi poticanja ili širenja mržnje ili diskriminacije.

Tribina “Govor mržnje i odgovornost medija – od slobode izražavanja do kršenja zakona”

Gdje prestaje sloboda govora i počinje govor mržnje, ključna je tema tribine „Govor mržnje i odgovornost medija – od slobode izražavanja do kršenja zakona“ u organizaciji Vijeća za elektroničke medije održane u Novinarskom domu. Na početku tribine prikazani su kratki video isječci sa primjerima govora mržne pa i poticanja na govor mržnje, što je u daljnjem nastavku otvorilo raspravu.

Wolfgang Benedek sa Instituta za međunarodno pravo Sveučilišta u Grazu kaže kako je u nekim slučajevima vrlo tanka granica između slobode i mržnje, a zakonski okviri, kolikogod dobri bili, ne pomažu.

Odvjetnica Vesna Alaburić, slaže se da su Zakoni dobro uređeni po pitanju govora mržnje i slobode izražavanja te naglašava kako je potrebno usvajati preporuke i sudsku praksu drugih zemalja. Po mišljenju Alaburić glavni problem u sudskoj praksi je nerazlučivanje triju pojmova : govor mržnje, povreda časti i ugleda, te sloboda govora. Često miješamo teme govora mržnje sa sa povredom časti i ugleda potrebno je jasno definirati te pojmove kako bi se i u sudačkoj praksi postigao standard.

Političari imaju pravo na određene slobode u svom diskursu, mediji imaju pravo pa čak i obvezu prenjeti informaciju pa čak i kada je govor mržnje u pitanju, no jako je bitno prenosi li novinar govor mržnje da bi ga reklamirao ili osudio.

– “Mislim da smo kao društvo zreli prepoznati i osuditi govor mržnje“, napomenula je Alaburić.

Malo kontroverzniji je u svom govoru bio Zorislav Lukić, predsjednik Matice hrvatske, iznoseći da je Hrvatska daleko od Staljinovog komunizma, Mussolinievog fašizma ili Hitlerovog nacizma te da bitne elemente u širenju govora mržnje u Hrvatskom javnom prostoru ne prepoznaje s obzirom da su mržnja kao i govor mržnje dio gore navedenih političkih programa. Postoji samo radikalna i žestoka politička diskusija ali ona sa mržnjom nema nikave veze.

Sloboda izražavanja predstavlja jedan od temeljnih uvjeta za napredak društva i čovjeka.

– „Sloboda izražavanja ima dvije posljedice: ona je subjektivno pravo svakog građanima, ali ujedno nije sama sebi cilj nego je sredstvo uspostavljanja demokratskog društva“, rekla je Nina Vaić, bivša sutkinja Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.

-“Ono što je važno kod govora mržnje je da on može stvoriti klimu u kojoj određena ponašanja koja ranije nisu mogla biti moguća, postaju moguća – ne postoji ništa što se ne može izreći i ne postoji ništa što se ne može napraviti. A to je opasno“, pojasnila je Vajić dodajući kako je šutnja i ignoriranje govora mržnje također opasna pojava.

U zakonodavnom sustavu ne postoji „dobra praksa„ pa i kada govorimo o Sudu za ljudska prava u Strasbourgu, a niti kod nas u Hrvatskoj, pojasnila je Maja Munivrana Vajda profesorica Kaznenog prava pri Pravnom fakultetu u zagrebu.

“Samo tumačenje govora mržnje u svojoj definiciji varira u nijansama i nužno ga je prepoznati. Možemo ga selektirati kao: sadržaj i priroda sporne izjave, način na koji su izjave dane, forma u kojoj se prenose, utjecaj medija koji prenosi sadržaj, je li sadržaj ponavljan, je li ranije kažnjavan, je li bilo prilike čuti i suprotnu stranu. Naravno, vrlo je važan i društveni kontekst u kojem se izjava događa”, dodajući da postoji praksa koja postkonfliktnim društvima ipak postavlja šira ograničenja, na kraju je izjavila Munivrana Vajda.

Tijekom tribine uzvanicima je bila omogućena rasprava, pitanja i svakako profesionalnih i osobnih utisaka o govoru mržnje, prepoznat kao problem o kojem treba diskutirati, analizirati i svakako daljnje raditi na prepoznavanju i osuđivanju govora mržnje kao i o pozivu na daljnje rasprave kako bi se postigli ujednačeni standardi u klasificiranju i sankcioniranju istih.

„Iako smo, kao struka, za sada, apsolutno pali na ispitu, još uvijek nije kasno da svakodnevno javno progovaramo, ali i upozoravamo na govor mržnje“, zaključio je u ime svih sudionika moderator skupa, novinar Branimir Pofuk.