U periodu od 13. svibnja do 11. srpnja 2024. godine u Petrinji borave tri keramička umjetnika. Ovo je kratki intervju s jednom od njih.
Read the text in English
Giuppi nas je odmah oduševila jednostavnim i iskrenim nastupom. Za nju glina ima važnu ulogu u socijalizaciji ljudi. Giuppi jako zanima priroda i ekologija. Vegeterijanka je i obožava voće! Rado vozi bicikl i voli spajati kreativnost i duhovnost, glinu i jogu.
U našem ateljeu izrađuje keramiku, razmjenjuje znanja i iskustva s drugim umjetnicima, priprema radionice za zajednicu... Usput se puno smije, vozi bicikl, prakticira jogu, uči engleski, šeta gradom i uživa u zelenilu kojim je okružena. Uklopila se u ove ulice i ove ljude. Giuppi istinski uživa u svom boravku u Petrinji.
Ime: Giuppi (Giuseppina Battistella)
Odakle nam dolaziš? Rođena sam u Pordenoneu, malom gradu u Friuli Venezia Giulia (najistočnijoj regiji Italije), ali više od 20 godina živim u Padovi, gradu u kojem sam studirala.
Koliko dugo se baviš izradom keramike? 5-6 godina, više-manje.
Možeš li u nekoliko rečenica opisati svoje najveće postignuće do sada u radu s keramikom? Ne znam, nikad nisam puno razmišljala o rezultatu. To je proces koji me stvarno zanima.
Zašto si odlučila doći na rezidenciju u Petrinju? Jer sam osjećala da odugovlačim i da ne rastem kao umjetnik. Trebala sam odmor za sebe. Držim tečajeve i radionice keramike i učim druge izraziti svoju kreativnost, ali često nemam vremena njegovati svoju.
Kako izgleda tvoj uobičajeni radni dan u rezidenciji, Keramičkom ateljeu petrinja? Ne dolazim jako rano, ali provodim oko osam sati dnevno u ateljeu. Čini se puno, ali kad se baviš glinom, živiš u nekoj suspendiranoj dimenziji i dan ti proleti u trenu. Radim na svom osobnom projektu, izrađujem neke skulpture i pripremam dvije radionice za zajednicu.
Imaš li neki cilj koji želiš ostvariti tijekom ove rezidencije?
Željela bih shvatiti kakav keramičar želim postati: obrtnik ili umjetnik. Voljela bih više vježbati na lončarskom kolu i posvetiti se kiparstvu.
Bila si na FLIK festivalu. Je li festival ispunio vaša očekivanja?
Imala sam priliku izložiti neke svoje kreacije te sam u suradnji s Paulom Guerra održala radionicu.
Upoznala sam mnoge lokalne keramičare i uspoređivala iskustva s njima.
Jesi li zadovoljna onim što vam nudi keramički studio i udruga GRAK?
Studio je opremljen osnovnim alatima i materijalima. Udruga je pokazala veliku spremnost da udovolji našim zahtjevima i da nam osigura i drugi materijal neophodan za naš rad. Osobno radije radim s onim što nađem. Jako volim raditi s lokalnom glinom i ako ne mogu sama izraditi glazure, radije koristim engobe ili radim samo s glinama.
Jesi li upoznala neke lokalne ljude?
Da, svaki dan poznajem upoznajem nove ljude. Mnogi mi daju hranu, slatkiše i čokolade. Sprijateljila sam se s dvije divne djevojke s kojima se nadam da ću ostati u kontaktu i nakon završetka rezidencije.
Kako ti se sviđa novi život u Petrinji?
Ovdje život ima sporiji ritam. Ljudi puno rade, ali ja ne osjećam tjeskobu i stres koji vlada u mom gradu. Petrinja je grad okružen prirodom. Svaki dan hodam uz rijeku i vidim nove životinje, ljude koji šeću, radnike. Govore meni nerazumljivim jezikom, ali osjećam se kao da ovdje živim godinama.
Što je za tebe u Petrinji najbolje?
Ono što mi se sviđa u mom novom životu ovdje je to što se osjećam slobodno.
Što ti je malo čudno/neobično?
Nije neobično, ali u mom gradu ne možete vidjeti toliko slobodnih životinja. Ovdje gotovo većina ljudi ima psa, a ima i mnogo slobodnih mačaka o kojima zajednica brine.
Gdje želiš otići nakon ove umjetničke rezidencije?
Željela bih otići u Valenciju, posjetiti svoju novu prijateljicu i sustanaricu Paulu Guerru, a onda ne znam... ali ovo iskustvo me je natjeralo da shvatim da se zapravo ne želim vratiti u Italiju, za sada.
Hoćeš li opet doći u Petrinju?
Da naravno! Stvarno ne želim otići.
***
Rezidencija je realizirana u sklopu programa Kreativna Europa i poziva Culture Moves Europe koji provodi Goethe-Institut. Program rezidencije se provodi uz financijsku pomoć Europske unije.
Informacije i stavovi izneseni na ovoj web stranici pripadaju autoru i ne odražavaju nužno službeno mišljenje Europske unije.
***
Name: Giuppi (Giuseppina Battistella)
Where are you from?
I was born in Pordenone, a small city in Friuli Venezia Giulia (the easternmost region of Italy) but for more than 20 years I have lived in Padua, the city where I did my university studies.
How long have you been making ceramics? 5-6 years more o less.
Can you describe in a few sentences your biggest achievement so far in working with ceramics? I don't know, I never thought much about the result. It's the process that really interests me.
Why did you decide to come to the residency in Petrinja?
Because I felt like I was stalling and not growing as an artist. I needed a break for myself. I hold ceramic courses and workshops and teach others to express their creativity but I often don't have the time to cultivate my own.
What does your usual working life at the residence look like?
I don't arrive very early but I spend about eight hours a day in the lab. It seems like a lot but when you deal with clay, you live in a suspended dimension and the day flies by in a flash. I’m working at my personal project, and I’m making some scultures. And I’m preparing two workshop for the community.
Do you have a goal that you want to achieve during this residency?
I would like to understand what kind of ceramist I want to become: artisan or artist. I would like to practice more with the wheel and dedicate myself to sculpture.
You were at the FLIK festival. Did the festival meet your expectations?
I had the possibility to exhibit some of my creations and in collaboration with Paula Guerra, I held a workshop.
I meet many local ceramists and compare notes with them.
Are you satisfied with what the ceramic studio and GRAK association offers you?
The studio is equipped with basic tools and materials. The association has shown great willingness to satisfy our requests and to provide us with other material necessary for our work. Personally I prefer to work with what I find. I really like working with local clay and if I can't produce the glazes myself, I prefer to use engobes or work only with clays.
Didyou meet any local people?
Yes, every day I know and meet new people.
Lots of people give me food, sweets and chocolates. I made friendshisp with two wonderful girls with whom I hope to stay in touch even after the residency ends.
How do you like your new life in Petrinja?
Here life has a slower rhytum. People work a lot but I don't feel the anxiety and stress that hovers in my city. Petrinja is a town surrounded by nature. Every day I walk along the river and see new animals, people walking, workers. They speak a language that is incomprehensible to me but I feel as if I have lived here for years.
What is the best for you?
What I like about my new life here is that I feel free.
What is a bit strange/unusual to you?
It's not unusual, but in my city you don't see so many free animals. Here, almost of the people has a dog, and there are many free cats, which the community takes care of.
Where do you want to go after residency?
I would like to go to Valencia, to visit my new friend and fellow resident Paula Guerra, and then I don't know... but this experience made me understand that I don't really want to return to Italy, for now.
Will you come to Petrinja again?
Yes, of course! Really don't want to leave.
