U jesen 2014. Njemačka je radi velikog broja izbjeglica bila u izvanrednom stanju koje su zvali „Krisenmodus“, krizni mod. Izbjeglice koje su stizale u jugozapadnu pokrajinu Baden-Württemberg smještale su se u dva velika prihvatna centra, Karlsruhe i Meßstetten. Ovdje ćemo govoriti o izbjegličkom centru Meßstettenu, u maloj zajednici od 11 tisuća stanovnika u koju je odjednom došlo 4 tisuće izbjeglica. Kako je bilo živjeti u takvoj zajednici tada i što se dešava kada izbjeglice odlaze?
Unutar zidova nekadašnje vojarne od studenog 2014. u gradić Meßstetten najednom su počele stizati izbjeglice, ratne izbjeglice iz Sirije i Irana. Lokalna vojarna ima kapacitet za 1000 ljudi ali u jeku izbjegličke krize tu je bilo smješteno skoro 4000 osoba. Četiri puta više od očekivanog.
Veliki broj izbjeglica u malom gradu
Ovaj centar ima sve što potrebno za kratki boravak izbjeglica. Imaju spavaonice, kantinu, sanitarne čvorove, ostavu, vrtić, ostavu... Osigurana su i mjesta za druženje. Unutra je Internet caffe, vani je veliki otvoreni prostor s igralištem za djecu i puno klupa na kojima izbjeglice mogu odmarati. Za izbjeglice je brinulo oko 400 zaposlenika i puno volontera. Nakon registracije tu su provodili 6-8 tjedana, nakon čega su poslani u druga mjesta, urbane i ruralne zajednice koje su ih mogle ponuditi trajniji boravak. Trebalo je raditi brzo, u Meßstetten su već stizale druge izbjeglice.
U Baden-Württemberg je u studenom 2015. stiglo skoro 40 tisuća izbjeglica. U svibnju ove godine, tek nešto manje od 3 tisuće.
Gradić Meßstetten izgledao je drugačije kada je u njemu živjelo 3-4 tisuće izbjeglica. Novi su ljudi hodali gradskim ulicama, govorili su nepoznatim jezicima, išli su u kupovinu, red na kasama bio je sve veći, obitelji su sjedile na travnjacima... Sve je bilo drugačije.
Radi naglog dolaska velikog broja ljudi, u gradu su se počeli nemiri. Nekima nije pravo što izbjeglice dolaze. Posebno je bilo teško održati red unutar izbjegličkog centra. Bilo je problema s kosovskim Albancima, uglavnom radi sitnih krađa, bilo je i tučnjave među Sirijcima kada zaštitar nije dozvolio trudnici iz Sirije da iz kantine uzme sendvič i odnese ga u spavaonicu.
U zajednici je bilo je onih koji bili nezadovoljni promjenama i glasno negodovali radi pristiglih izbjeglica. Ipak, većina građana je bila spremna pomoći pristiglim izbjeglicama.
Život zajednice vraća se u normalu. Ali sada izbjeglice svima nedostaju.
Nakon zatvaranja Balkanske rute smanjuje se broj izbjeglica koje pristižu u Njemačku. Izbjeglička kriza jenjava pa je u prihvatnom centru samo 280 ljudi za koje se brine 100-injak zaposlenika. Zauzete su samo 3 od 11 zgrada. Na travnjaku se pod vrućim suncem u kolovozu odmara samo 30-tak ljudi. Izbjeglice su najednom počele svima nedostajati. U izbjegličkom centru je radilo puno lokalnih ljudi koji su sada ostali bez posla. Lokalni je pekar dnevno pripremao 10.000 peciva za izbjeglice, radi čega je kupio ogromni pekarski stroj, koji mu više nije potreban. Sve su trgovine u gradu imale veliki promet jer su izbjeglice svoj mjesečni džeparac uglavnom trošile tu, u lokalnim trgovinama.
Kada plovi u najvećoj brzini, veliki se teretni brod ne možeš lako zaustaviti. Zato se i dolazak izbjeglica u Meßstetten polako smanjuje. Kako stvari stoje, ovaj je izbjeglički centar ponovo zatvoriti vrata. Vojarna će opet biti prazna. Izbjeglica svima nedostaju.
Kompletna skrb izbjeglica u prihvatnom centru u Meßstettenu 2015. godine koštala je skoro 25 milijuna eura. Gornji grafikon pokazuje kako su potrošeni ti novci i tko je profitirao. Izbjeglice su dobile 3 milijuna, oko 9 milijuna su koštali zaposlenici, skoro 8 milijuna razne usluge i više od 4 milijuna je tišlo na ostale troškove. Slika je objavljena u njemačkom tabloidu Bild.
