U prošlom je stoljeću Glina bila prepoznatljiva kao grad obrtništva i razvijene trgovine poljoprivrednim proizvodima. Kažu da je na području grada Gline i okolnih sela, prije tridesetak godina bilo je više od stotinu kovača. Danas nema ni jednoga. Nestali su kovači, užari, remenari, klobučari, urari, kolari, bačvari, mlinari, brojni trgovci, vrsni stolari...
U Glini je nekada stolovao ban Josip Jelačić, a Josip Runjanin je upravo u tom gradu uglazbio stihove koje svi pjevamo. Glina, grad hrvatske himne, danas nema Turističku zajednicu.
U Pamučnoj predionici u Glini (PPG) 80-tih godina prošlog stoljeća je radilo oko 1400 radnika, uglavnom žena. Radi dobrog upravljačkog tima i sjajnih rezultata glinskih prelja ova je tvornica zaradila Zlatnu plaketu Privredne komore Jugoslavije 1985. a 1989. i najviše republičko priznanje, Plaketu ZAVNOH-a.
Pored tekstilne industrije, u Glini se u suradnji sa Željezarom Sisak razvijala metaloprerađivačka djelatnost koja je zapošljavala oko 400 radnika (Metaloprerađivački pogon za proizvodnju čeličnih spojnica, Tvornica rezervnih dijelova i pribora)
Dva trgovačka poduzeća (Trgopromet i Prehrana) su također imala oko 400 zaposlenih. Unutar Prehrane je djelovala Tvornica kruha koja je dnevno proizvodila i do 12 tona proizvoda.
Kaznionica u Glini osnovana je 1902. godine kao Kraljevsko zemaljsko popravilište, od 1. siječnja 1947. godine nosi naziv Kazneno-popravni dom za osuđene maloljetnike u kojem je bilo smješteno oko 150 maloljetnika, od 1951. godine nosi naziv Odgojno popravni dom u koji su se smještali maloljetni počinitelji kaznenih djela radi odgoja, a od 1977. godine nosi naziv Dom za preodgoj. Tijekom 80-tih godina Glinski Dom za preodgoj maloljetnika zapošljavao je 240 radnika. U sklopu Doma razvijao se privredni pogon Budućnost. U njemu je su pokrenuti grafički, metalski i građevinsko-zanatski pogon, suvremeno opremljeni autoservis, kao i stanica za tehnički pregled vozila.
Kada govorimo o gospodarstvu u Glini tijekom prošlog stoljeća zanimljivo je spomenuti položaj Gline na službenoj rang-listi efikasnosti općina iz 1989. godine. Naime, nakon opsežnog istraživanja kojim su obuhvaćene sve 533 općine u Jugoslaviji, a provodili su ga Zavod za ekonomska istraživanja Ekonomskog fakulteta iz Splita i beogradska Ekonomska politika, izrađena je rang-lista na kojoj je Glina zauzela dobro 112. mjesto. Reći ćete, pa to i nije tako sjajan rezultat. Nije, ali ne zaboravimo da je Glina uvijek imala status privredno nedovoljno razvijene općine! Na istoj je listi Sisak zauzeo 207. mjesto, a Petrinja tek 410.
Daleko do Zagreba, daleko od državne podrške
Danas je Glina grad od posebne državne skrbi, točnije grad od posebne državne nebrige, kao i cijela Banovina, uostalom. Prema zadnjem ekonomskom indeksu Glina je najnerazvijeniji grad u Hrvatskoj. čiji je indeks razvijenosti tek 19,67 posto od Hrvatskog prosjeka. Spomenuti ndeks razvijenosti se izračunava na temelju stope nezaposlenosti, dohotka po stanovniku, proračunskih prihoda i općeg kretanja stanovništva. Više od 50% radno sposobnog stanovništva u glini nema posao. Prolazeći kroz taj zaboravljeni gradić obuzme vas tuga i lako se vrate sva ružna sjećanja iz 90-tih... jer ovdje, čini se, rat nikada nije završio.
Glina je od Zagreba udaljena oko sat i pol vožnje, a čini se da je u drugoj državi. Zanima li vas što država, lokalna ili regionalna vlast namjerava učiniti s ovim gradom? Bojim se, ništa... A prilika za razvoj je puno: poljoprivreda, malo poduzetništvo, seoski turizam. Možda bi se dali obnoviti i neki od tih izumrlih zanata.
U blizini su neiskorištena i također zaboravljena prirodna bogatstva, Zrinska i Petrova gora. Ali svejedno, grad i dalje umire izmučen ratnim ranama koje u ovoj zemlji nitko nije poželio previti.
Izvori: Službene stranice Grada Gline, Igor Mrkalj "Što je socijalizam dao Glini?" (Novosti), Ministarstvo pravosuđa, zatvorski sustav
