Dugo smo godina mislili da baština nema mnogo zajedničkog s razvojem, posebno ako govorimo o urbanom kontekstu. Nismo o tome puno razmišljali. Svijet brinu klimatske promjene i uništavanje okoliša. Onda nam se desila i ta nesretna COVID pandemija. Možda smo upravo s njom počeli razmišljati drugačije. Što ako sve ovo što danas znamo i imamo najednom nestane?
Povijesne, zaboravljene zgrade u novom ruhu
Europska unija zadnjih godina jako potiče regeneraciju gradova i regija pomoću kulturne baštine. Povijesne, odavno napuštene i neuporabljive zgrade najednom imaju neku novu namjenu. Dobar primjer toga vidimo u Petrinji. Stara, oronula i desetljećima napuštena zgrade elektre koju lokalni stanovnici zovu „Munjara“ najednom je bljesnula novim sjajem. Sada je u njoj prekrasan društveni prostor. Petrinjci sada tamo uživaju u izložbama, koncertima i raznim kulturnim događajima.
Drugi primjer je stara Gavrilovićeva klaonica. Desetljećima neodržavana i zaboravljena. Sada je postala prekrasan, moderan Centar za mlade. Sam projekt Centar za mlade Petrinja prijavljen je na poziv iz područje zelene tranzicije, odnosno sanacije industrijskih lokacija. Financiran je nakon potresa, kroz Fond solidarnosti Europske unije. Općenito cilj projekta je da Pučko otvoreno učilište Hrvatski dom Petrinja proširi i unaprijedi svoje poslovanje kroz uvođenje novih usluga koje su usmjerene mladima i njihovom povećanju kvalitete života kako bi organizirani provodili slobodno vrijeme u novom Centru.
Kao da smo najednom svi shvatili da je europska kulturna baština vrijedan resurs u području turizma i održivog razvoja. Održivi kulturni turizam postao je važan je dio razvojnih strategija, a on obavezno uključuje lokalni pristup kulturnoj baštini.
Sada svi znamo da kulturna baština nije samo zamrznuta u vremenu i vezana uz prošlost. To je višestruk, živ i dinamičan koncept, protkan ljudima i mjestima. Tu nije riječ samo o povijesnim građevinama, već i našem tradicionalnim znanjem i običajima, starim industrijama i obrtima, ritualima naših predaka i društvenim praksama.
Baština može odigrati ključnu ulogu u suočavanju s globalnim izazovima: okupljanje zajednica, izgradnja otpornosti i blagostanja te jačanje održivog razvoja. Zadnjih godina projekti baštine diljem svijeta intenzivno pronalaze nove načine pristupa globalnim izazovima.
Ujedinjeni narodi 2015. donijeli su Program održivog razvoja do 2030. Temelji se na 17 ciljeva održivog razvoja u koje je uključena i kulturna baština. Ujedinjeni narodi se ovim programom usredotočuju na uzroke siromaštva i univerzalnu potrebu za razvojem koja će u jednakoj mjeri odgovarati svim ljudima i dijelovima svijeta.
Ništa o nama bez nas!
Međutim, jesu li veliki međunarodni razvojni projekti usmjereni i vođeni s vrha pravi odgovor na potrebe zajednice? Vide li Ujedinjeni narodi sve nas, lokalne ljude, lokalni lokalne kontekst, lokalnu kulturu i lokalnu zajednicu? Razumiju li kreatori tih velikih politika naše lokalne potrebe, prioritete i težnje?
Naposljetku, ni sve zajednice nisu iste. Postoje različite vrijednosti, navike i potrebe. Lokalni ljudi svojoj baštini mogu pridavati različita značenja i vrijednosti.
Kulturnom baštinom se ne upravlja daleko od nas, od vrha. Ona traži odgovor od dna. Iz malih zajednica. Uključivanje lokalnih dionika u očuvanje baštine može potaknuti pozitivne promjene u politici i praksi baštine i razvoja te utjecati na donošenje odluka.
Tu se moraju uključiti gradovi, turističke zajednice, udruge, ustanove u kulturi, poduzeća, lokalni aktivisti i umjetnici. Ako se svi zajedno i na vrijeme uključimo u ovu utrku, možemo ostvariti rezultate koje će donijeti korist našoj kulturnoj baštini i lokalnoj zajednici.
Petrinja, grad lončara i keramičkih umjetnika
Petrinja je stari grad bogate kulturne baštine, prosvjetno i kulturno središte Banske krajine. Za ovu je priču zgodan primjer očuvanja gotovo zaboravljene lončarske baštine. Zahvaljujući nalazištima vrlo kvalitete i nadaleko poznate petrinjske gline, lončarstvo se smatra najstarijim, najraširenijim i najpoznatijim obrtom Petrinje. U samo jednoj ulici, koju danas zovemo Gajeva, lončarstvom se bavilo 56 obrtnika, gotovo svaka kuća! Zato se ta ulica nekada zvala Lončarska, a sve žitelje tog dijela grada i danas zovemo Toparima - prema njemačkoj riječi topf što znači lonac.
Zanimljivo je spomenuti da gotovo sva velika imena hrvatske umjetničke keramike s kraja 19. i polovice 20. stoljeća imaju svoja veća ili manja dodirna utočišta u Petrinji. Na početku 19. stoljeća tu je kao učiteljica djelovala Jelena Babić koja se smatra majkom hrvatske moderne keramike. U Petrinji je živjela i Mila Vod, prva hrvatska akademska kiparica. U Petrinji je odrasla i zavoljela keramiku Iva Despić Simonović, akademska kiparica koja se nakon udaje preselila u Sarajevo. U Petrinji je živjela i Blanka Dužanec, prva hrvatska školovana keramičarka i dizajnerica industrijske keramike. Tu su živjele i Erna Šaj, Milka Vukelić, Antonija Stranjski... Nevjerojatno je da su sva ta velika imena umjetničke keramike vezana za Petrinju!
Kada je Petrinji ostao samo jedan stari lončar, Matej Stanešić, slava starih lončara i kulturni identitet lončarskog grada bio je ozbiljno ugrožen.
Srećom, u poznim godinama svog života Matej Stanešić znanje prenosi svom učeniku Valentinu Valentu, a onda to znanje dobiva krila. Turistička zajednica pokreće turističku rutu Priče s lončarskog ognjišta, a na ulazima u grad izrađena i postavljena velika stucka - upravo u spomen petrinjskim lončarima.
2018. godine udruga GRAK u suradnji s lokalnim udrugama započinje niza radionica i keramičkih tečajeva u kojima lokalno stanovništvo od Valentina Valenta uči tradiciji petrinjske keramike. Odlučili smo lončarstvo, gotovo izumrli stari zanat po kojem je naša zajednica bila prepoznatljiva, iskorisiti kao zanimljivu socijalnu inovaciju. U prvi smo projekt uključili čak 20 osoba iz teško zapošljivih skupina, među kojima su bile i osobe s invaliditetom. Projekt je u zajednici ostao zapamćen po svojoj Facebook stranici koju smo nazvali Glinena priča.
2020. godine udruga GRAK u Petrinji otvara moderan keramički atelje u kojem smo do sada organizirali više od 500 sati edukacije o izradi predmeta od keramike, za različite dobne skupine građana. Nakon završene obuke polaznici radionica u ateljeu i dalje mogu provoditi slobodno vrijeme, razvijati znanja i vještine u izradi moderne keramike, ali na temeljima tradicionalnog lončarstva, te u konačnici povećati mogućnost (samo)zapošljavanja u Petrinji. U cilju što veće revizalizacije petrinjskog lončarstva i keramike, sve su usluge keramičkog ateljea besplatne.
Naše je stoljeće u izradu predmeta od keramike donijelo puno novih ideja, materijala, oblika, boja i glazura. Sve ih želimo isprobati, ali istovremeno sačuvati naše etno stilove na površini keramike, radi očuvanja tradicije i prepoznatljivosti baštine našeg kraja. Također želimo zadržati radostan, srdačan i prijateljski doživljaj lončarstva koji se u Petrinji njeguje kroz stoljeća.
Festival FLIK Festival FLIK se rodio timskim radom Turističke zajednice grada Petrinje, Keramičkog ateljea Petrinja koji vodi Udruga GRAK te petrinjskog lončara Valentina Valenta i njegovog lončarstva „VAL“. Festival je zamišljen kako bi promovirao dugu petrinjsku tradiciju lončarstva i potaknuo sudionike na kreativno stvaralaštvo. Prvi FLIK organiziran je u kolovozu 2021. godine na gradskom kupalištu u Petrinji, pored rijeke Kupe.
Zanima te kako je bilo na prvom FLIKU?
FLIK je odmah privukao veliki interes javnosih posjetitelja, među kojima se mnogi bave lončarstvom i umjetničkom keramikom, kao hobijem. Na festivalu smo organizirali prodaju ručno izrađene keramike, niz zabavnih radionica i igara za velike i male, a Gavrilović nas je počastio ukusnim gulašem. U sklopu prvog FLIK-a smo organizirali okrugli stol Zaštite lončarstva pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Grada Petrinje.
Zajedničkim radom lokalnih dionika u listopadu 2024. godine Lončarstvo na području Petrinje postaje zaštićena kulturno-identitetska vrijednost, pojedinačno nematerijalno dobro upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Time se jako povećala šansa da se praksa i vještina lončarstva u prostoru naše lokalne zajednice prenosi iz generacije u generaciju, kao dio kulturne baštine naše zemlje.
Nakon 4 godine, FLIK je postao prepoznatljiv festival lončarstva i keramike. Svake godine privlači više posjetitelja i umjetnika. Na štandovima je izložena keramika sve bolja. Dobrom raspoloženju na festivalu doprinose domaćini i brojni gosti iz zemlje i inozemstva koji svojim pozitivnim stvaralačkim energijama razmjenjuju iskustva. Posjetitelji su aktivni na radionicama, a svi zajedno učimo jedni od drugih. Glina je materijal koji povezuje ljude, potiče na transformaciju, ali i na promišljanja o daljnjim aktivnostima na unapređivanju ovoga jedinstvenog festivala lončarstva i keramike u Lijepoj našoj.
Kulturna baština je naša prošlost, sadašnjost i budućnost
Živimo u vremenu velikih izazova, kao što su ratovi, globalno zatopljenje, porast ekstremnih vremenskih događaja i prirodnih katastrofa. Sve manja raznolikost života na zemlji i opća globalizacija potiču masovna raseljavanja, povećavaju bolesti, prijete zdravlju i brišu kulturu koja nas definira, kao pojedince i zajednice. Sve je manje naslijeđa i lokalnog identiteta, tradicionalnih ekoloških znanja i praksi, osjećaja identiteta ili pripadnosti zajednici. Blijede lokalni običaji i stara vjerovanja, načini života lokalnih autohtonih ljudi, njihova djela i postignuća.
Sve je više onih koji teže ponovnom povezivanju prirode čovjekom i njegovom kulturnom baštinom, materijalnom i nematerijalnom. Ako baštinu opet doživimo kao temelj za održiv razvoj, ako se usredotočimo na potrebe svijeta, regije i vlastite zajednice, to nam može dati odgovore na mnoga teška pitanja s kojima se danas suočavamo. Ako svi naučimo cijeniti ono što imamo, ako su pojedinci uključeni sve što planiramo i radimo, onda nam je to svima jednako važno. Taj osjećaj svrhe omogućit će nam da zajedno napredujemo.
Ne smijemo pustiti malom broju ljudi, kreatorima politika, da baštinom ne upravljaju na odgovarajući način. Kulturna baština je naš zajednički resurs koji moramo puno bolje iskoristiti. Ona je kao most koji spaja našu prošlost, našu sadašnjost i našu budućnost. Zato sve lokalne strategije u urbanom planiranju, očuvanju, upravljanju i regeneraciji moraju uključiti kulturnu baštinu i biti integriranije, inkluzivnije i participativnije.
Tekst i fotografije: Palma Miličević
