Svake godine na trgu drugog grada postavlja se umjetnička instalacija koju čini tisuće fildžana poredanih po zemlji. Nečija će ruka te fildžane i danas napuniti kavom, po jedan fildžan za svaku žrtvu genocida u Srebrenici.
Umjetnička instalacija nosi ime „Što te nema“, kao i pjesma Alekse Šantića koju su izvodili mnogi izvođači, a posebno je popularna bila u izvedbi Jadranke Stojaković. Postavlja se 11. srpnja, na dan godišnjice genocida u Srebrenici kao živi spomenik sačinjen od 8372 fildžana koje su prikupile bosanskohercegovačke obitelji iz cijelog svijeta. Broj fildžana se povećava sa svakom pronađenom i identificiranom žrtvom. Do sada je umjetnička instalacije “Što Te Nema?” postavljena u Sarajevu, Washingtonu, New Yorku, Istanbulu, Burlingtonu, Stockholmu, Hagu, Tuzli, Ženevi, Torontu, a ove je godine, upravo danas, u Bostonu.
Prolaznici i posjetitelji sudjeluju u kreiranju spomen instalacije postavljajući fildžane na zemlju i sipajući u njih tradicionalnu bosansku kavu koja se priprema na licu mjesta. Zajedničkim radom prisutnih svaka se godine na taj način iznova stvara, interpretira i obilježava sjećanje na zločin koji se desio u Srebrenici, najveći na tlu Europe nakon II Svjetkog rata. Majke, supruge i djeca i danas tragaju za nestalima. U kulturi bosanskih naroda fildžan kave simbolizira sretno vrijeme unutar obitelji i prijatelja, domaćica svima nasipa vruću kavu, ali neki fildžani nikada nisu popijeni, jer se neki dragi ljudi ne pojave na druženju uz tu kavu. Fildžan kave koja nekoga čeka simbolizira Srebrenicu ali i sve žrtve u rata, sve izgubljene trenutke, prekinute mladosti i svu bol ljudi koji tuguju za njima.
Fildžani kave koji nikada neće popijeni i danas se pune uspomenama, a svima nama šalju poruku „Nikada više“. Ne dajmo da se zločin ponovi.
Bosanska kava se kuha u džezvi, pije se iz fildžana i služi sa rahat lokumom ili šećerom u kocki. Domaćini na tacnu često stavljaju jedan fildžan viška, "ako 'ko naiđe". Taj je običaj u svojoj pjesmi „Fildžan viška“ opjevalo Zabranjeno pušenje.
