Obitelji radnika koje su gradile Gavrilović ovih dana nemirno spavaju. Dok se Hrvatska zabavlja s izazovima nove koalicije i prebire po prljavom rublju prljavih ministara, Georg Gavrilović pred arbitražnim sudom u Washingtonu od Hrvatske traži traži 198,5 milijuna eura te gotovo 500 nekretnina, što uključuje stanove, robne kuće, hotele i druge nekretnine diljem zemlje, pa čak i neke gradske nogostupe.
Georg Gavrilović dobro zna što radi. Potrudio se i dobio američko državljanstvo kako bi mogao pokrenuti arbitražu, ima potreban novac i angažirao je skupe američke odvjetnike. Tko brani radnike tvornice? O tome mediji u Hrvatskoj slabo govore. Država do sada nije zaštitila svoje i vlasništvo bivših radnika Gavrilovića (prije rata ih je bilo oko 5000 samo u tvornici), iako je za to imala sve pravne instrumente i argumente. Umjesto da je na vrijeme poništila prodaju tvornice u nezakonitom stečajnom postupku, danas se država brani pred ogromnim odštetnim zahtjevom ratnog profitera kojem je golemu imovinu praktički poklonila.
Početak kraja
Priča o kraju tvornice Gavrilović započinje 1991. godine kada je Georg Gavrilović iskoristio ratnu situaciju i uspio u nakani da se na štetu države okoristi stjecanjem više tvrtki u stečaju vrijednih gotovo 68 milijuna tadašnjih maraka. Ugovorom o prodaji poduzeća u stečaju obvezao se platiti 3,3 milijuna maraka, iako za to plaćanje nije imao novčanih sredstava niti ih je namjeravao osigurati iz privatne imovine. Kako je uspio platiti tvornicu, to će objasniti sudu.
Zaposlenici tvrde da Gavrilović nije uplatio obećani iznos, nego je manipulacijama kroz promjenu osnivača, djelatnosti i imena tvrtke trgovačkog društva uspio na papirima postati osnivač i direktor novog trgovačkog društva kojemu je istog dana izvršio pripajanje trgovačkih društava u stečaju (onih koje je kupio, a nije platio).
Potom je Gavrilović uz pomoć (tradicionalno korumpirane) političke elite podigao kredit podignut na temelju imovine tvrtki u stečaju te uplatio iznos iz ugovora o kupovini. I tako je postao vlasnik svega. Budući da nije kupio ni pokretnu ni nepokretnu imovinu nego samo ime, nije upisan kao vlasnik i ima sudsko rješenje da nije vlasnik nikakve imovine tvornice Gavrilović.
Važno je napomenuti da je Georgov otac, Đuro Gavrilović, 1967. godine bio isplaćen za tvornicu u iznosu od 14 milijuna američkih dolara, sa 13 posto dionica i nešto zlata. Tim se činom odrekao brenda i recepture, potom je otišao u Beč i pokrenuo novi biznis koji je propao te se sedamdesetih godina vratio u Petrinju i zaposlio u tvornici gdje je radio do mirovine.
Radnici su krenuli s projektom izgradnje nove tvornice. Odrekli su se tri mjesečne plaće, davali zajam, podizali skupe kredite i imali male plaće, a sve kako bi se pogon pokrenuo i radio. U mesnu industriju su uložili 550 milijuna njemačkih maraka izgradivši tvornicu koja je prema ocjenama američke inspekcije bila među u tri najbolje tvornice mesnih prerađevina u svijetu, a po tehnologiji, higijeni i stručnom vodstvu prva u svijetu.
Sva imovina u vidu 500-injak prodajnih mjesta, odmarališta i hotela pripadala je tvornici Gavrilović, odnosno radnicima. Početkom 1990. Ekonomski Institut izradio je procjenu vrijednosti mesne industrije Gavrilović koja je sa svim pripadajućim nekretninama i pokretninama procijenjena na 1,7 milijardi dolara. Krajem 1990. godine u petrinjskoj je mesnoj industriji bilo zaposleno 2503 radnika, dok je SOUR Gavrilović zapošljavao ukupno preko 5800 radnika.
(Preuređen tekst, izvor: http://www.crvena-akcija.org/unistavanje-gavrilovica-ratno-profiterstvo/)
Za kraj dijelimo objavu koju je novinarka Iva Anzulović sinoć javno podijelila na svom Facebook profilu:
Noćas, dok ćemo u Hrvatskoj sanjati snove
koje nam samo poštena zbilja može ostvariti,
odvjetnik Grant Hanessian iz tvrtke Baker&McKenzie LLP
sa svojim će pomoćnicima ući u zgradu ICSID-a u Washingtonu kako bi
pred arbitražnim sudom iznio razloge zašto bi mi svi trebali
platiti Georgu Gavriloviću 198,5 milijuna eura i dati mu 448 nekretnina.
jer će razmišljati kako nahraniti djecu sutradan jer im je isti taj
Georg Gavrilović, uz svesrdnu pomoć svog tadašnjeg šogora Žarka Domljana i prijatelja Franje Gregurića, u rujnu 1991. pred očima oteo sve -
od mesnog giganta kojeg su gradili preko 25 godina do stanova i mirovina.
Noćas, prvog dana potpune kapitulacije svega što obuhvaća ime
"Republike Hrvatske" neću uopće spavati -
raditi ću i dalje kako bi prvi ratni profiter sa cijelom svitom pomagača
otklizao u zatvor.
Ni zbog čega drugog nego samo i isključivo - zbog svog mirnog sna.
Radnicima nemam što drugo nego pokloniti se i citirati natpis na tvornici koju su sami izgradili:
"Čast vam ljudi graditelji!".
Volim vas.
