Sudeći po rijeci izbjeglica koja ne prestaje i sve većem pritisku iz EU, Hrvatska se treba aktivnije i sustavnije suočiti s tom situacijom. Iskazivanje solidarnosti i organizacija koridora za prolaz kroz zemlju više neće biti dovoljno. Od Hrvatske se očekuje da razvija kapacitete za smještaj sve brojnije migrante koji će se u skoroj budućnosti naći s naše strane granice.
Od 300-injak tisuća ljudi koji su ušli u Hrvatsku tijekom migrantske krize azil je u našoj zemlji zatražilo tek njih desetero. Informaciju je službeno potvrdilo i Ministarstvo unutarnjih poslova, precizirajući da se radi o pet državljana Iraka, dvoje iz Kube te po jednome iz Gambije, Sierra Leonea i Rusije. Dakle, nijedna osoba iz dvije najzastupljenije zemlje, Sirije i Afganistana.
Pola zemalja EU, uključujući i Hrvatsku, nije prihvatilo ni jednu jedinu izbjeglu osobu iz Sirije.
“Sramotno je da Hrvatska nije primila ni jednog izbjeglicu iz Sirije. Mislim da hrvatska vlada mora promijeniti svoju politiku i dopustiti ulazak sirijskih izbjeglica u Hrvatsku”, za Nacional je rekla Ska Keller, zastupnica Zelenih u Europskom parlamentu.
Kako se druge zemlje nose s izbjegličkom krizom?
Činjenica je da su Siriji susjedne zemlje primile najveći broj izbjeglica. Libanon sa svojih 4 milijuna stanovnika prihvatio čak 1 milijun izbjeglica iz Sirije, dok ih je u Jordanu 600.000. Turska je prihvatila 1,8 milijuna izbjeglica iz Sirije. (izvor: UNHCR, svibanj 2015).
U drugom kvartalu 2015. u Njemačku je ušlo 80.935 tražitelja azila, Mađarska 32.675, Austrija 17.395, Italija 14.895 i Francuska 14.685. U odnosu na broj stanovnika Mađarska je prihvatila najveći broj izbjeglica, potom slijede Austrija, Švedska i Njemačka.
Na samom dnu liste Europskih zemalja po broju tražitelja azila, u odnosu na broj stanovnika, su Hrvatska i Slovačka (0,01 tražitelj azila na 1.000 stanovnika), Slovenija, Rumunjka, Portugal i Litvanija (0,02 tražitelj azila na 1.000 stanovnika), Poljska i Republika Češka (0,03 tražitelj azila na 1.000 stanovnika)… Ne radi se samo o državama koje su siromašnije ili u krizi. Britanija ekonomski stoji vrlo dobro, ali ipak ne čini dovoljno.
Prva država EU u koju izbjeglica uđe – mora ga i zbrinuti
Kamen spoticanja u EU su schengenski prostor slobodnog kretanja te sporazum Dublin III. Prema trenutačnim pravilima, prva država EU u koju izbjeglica uđe – mora ga i zbrinuti. U svakoj zemlji se mora provesti procedura za azil. Međutim, Italija, Grčka, Mađarska, Hrvatska i neke druge zemlje ne pridržavaju se tog pravila. Tisuće neregistriranih izbjeglica ilegalno prolazi te zemlje na svom putu u bolju budućnost, na sjever.
Azil je osnovno ljudsko pravo te država na čijim se granicama pojave imigranti i zatraže azil mora ih primiti te provjeriti tvrdnje da su ugroženi. No mogranti ne žele azil u, primjerice, Hrvatskoj, već u zemlji koja im je željeno odredište.
Hrvatsku donekle štiti Sporazum Dublin III po kojem bi izbjeglice trebala primiti ona zemlja EU na čiji je teritorij ta osoba najprije stigla, a to su uglavnom Malta, Italija i Grčka. Dublinski sporazum predstavlja najveći problem za migrante. Policija je sada dužna svakome koga zatekne u prelasku granice izvan graničnog prijelaza uzeti biometrijske podatke koji se pohranjuju u EURODAC, bazu kojoj pristup imaju sve europske države potpisnice Dublinskog sporazuma. Zbog straha od uzimanja biometrijskih podataka većina ljudi riskira živote prilikom opasnog i ilegalnog prelaska granice. Hrvatska se trudi olakšati prolazak izbjeglica kroz našu zemlju, ali ne želi njihov povratak.
Prema podacima mađarske organizacije MIGSZOL prošle godine njemačke vlasti podnijele su 7.961 zahtjev za deportaciju u Mađarsku, a zaista je deportirano 827 ljudi. Što će se desiti kada Njemačka te tražitelje azila bude vraćala u Hrvatsku?
U gotovo svim zemljama postoji otpor protiv azilanata. Stanovnici Europske unije nisu spremni svake godine primati i integrirati milijune ljudi. Kako bi zaustavila val izbjeglica Mađarska je započela trend podizanja ograda na svoje granice. Te ograde imaju simboličku poruku: mi smo unutra, vani su neki drugačiji ljudi koji nisu dobrodošli. Neke političke opcije u zemljama EU migrante koriste za proizvodnju straha. Međutim, unatoč strahu od velikog broja izbjeglica s kojim se muči svaka zemlja, mnogima je jasno: zid će samo povećati patnje i smrt ljudi, ali neće zaustaviti migracije. Ništa ne može zaustaviti ljude koji su preplivali more. Ograde na granicama samo otvaraju nove prilike za krijumčarenje ljudi koje je postalo unosan bizinis.
Prema podacima novinske inicijative Migrant Files, migranti godišnje potroše otprilike 1 milijardu eura kako bi došli do neke od europskih država, što pokazuje koliko je unosan i vrijedan biznis krijumčarenja ljudi. S druge strane EU potroši isto toliko javnih sredstava kako bi osigurala ljudstvo i tehnologiju kako bi spriječila ljude da se dokopaju željenih destinacija.
