"Dok u tramvaju hrpa pijane rulje hoda okolo svi okreću glave, dok se frajer izderava na ženu, svi okreću glave, al brate čim netko doji dijete svi podivljaju. Ma nabijem vas takve licemjere."
Gore navedeni post je reakcija mladića na negativne komentare publike slučajnih prolaznika koja je ugledala mladu majku kako na javnoj površini " bez imalo srama doji svoje dijete" i potaknula me da se prisjetimo gdje je Hrvatska po tom pitanju.
Dojenje je najzdraviji oblik prehrane
Iz povijesti znamo koliko je važna ljudska potreba za potomstvom. Oduvijek su majke nosile djecu uza se i dojile ih vjerojatno svaki čas na traženje djeteta od kada čovjek kao vrsta postoji. Tijekom desetljeća majčino mlijeko se smatralo čarobnom tekućinom koja bi mogla izliječiti ljude i podariti mudrost. Značaj dojenja kroz povijest prepoznat je u mnogim tekstovima posebno u Starom i Novom zavjetu. Mnogobrojna epidemiološka, biokemijska, ekonomska i druga istraživanja ukazala su na prednosti dojenja u odnosu na industrijske proizvode – nadomjeske za majčino mlijeko. Prehrana majčinim mlijekom je jedinstvena i
nezamjenjiva za svako dijete. Majčino mlijeko predstavlja optimalnu hranu, smanjuje učestalost i težinu zaraznih bolesti, pomaže sazrijevanju probavnog trakta te sadrži brojne sastojke koji podržavaju i jačaju imunološki sustav. Dojenje nije samo savršen način prehrane i sprječavanja mnogih oboljenja kod djeteta, nego i put prema stabilnom emocionalnom i kognitivnom razvoju djeteta.
Zbog svega navedenog dojenje treba promatrati s dva aspekta: kao najbolju hranu za zdravlje, rast i razvoj djeteta, te kao jedinstvenu priliku za razvoj rane privrženosti („early attachment“), koja je od iznimne važnosti za kasniji psihosocijalni razvoj djeteta.
Neodgovarajuće stope isključivog dojenja uzrokovane su socijalnim, kulturološkim, političkim, komercijalnim i edukacijskim činiteljima uključujući: skrbnici vjeruju da je miješana prehrana bolja za dijete (tj. vjerovanje da dojenče treba dodatnu tekućinu ili krutu hranu prije dobi od 6 mjeseci jer majčino mlijeko nije odgovarajuće i dostatno);bolnička praksa i praksa i postupci unutar zdravstvenog sustava koji ne podupiru dojenje; nedostatak odgovarajuće stručne pomoći (u zdravstvenim ustanovama i u zajednici); agresivan marketing dojenačkih pripravaka i ostalih zamjena za majčino mlijeko; neodgovarajuće zakonodavstvo kojim se regulira majčin ili očev rodiljni dopust i ostali postupci na radnome mjestu kojima se podupire mogućnost žene da doji pri povratku na posao; nedostatak znanja o važnosti isključivog dojenja među ženama, njihovim partnerima, obiteljima i zdravstvenim djelatnicima.
Dojenje u prvim tjednima nakon poroda podrazumijeva mnogo dodira kožom-na-kožu s djetetom i samim time mnogo druženja. No, kada dijete malo ojača, a vama dosadi gledati u prirodu samo kroz prozor, ne dozvolite da vas strah od dojenja u javnosti u tome sprječava. Djetetove potrebe vam trebaju biti na prvom mjestu, a vrlo je lako brinuti i o tuđim osjećajima. Obična tetra pelena ili bebina dekica bit će sasvim dovoljna da vašoj bebi pružite ugodno dojenje, a da niste izloženi pogledima prolaznika.
Dojenje u javnosti treba biti normalna pojava
U aktivnosti usmjerene na povećanje broja dojene djece, uključila se i Vlada, koja je na svibanjskoj sjednici donijela Program za zaštitu i promicanje dojenja od 2015. do 2016. godine. Program je orijentiran na provođenje aktivnosti u promicanju dojenja kroz sustav zdravstva. Kao ciljevi koji se žele postići Programom navedeni su povećanje postotka isključivo dojene djece do 6. mjeseca života, te povećanje postotka ukupno dojene djece od 7. mjeseca do prve, odnosno, do druge godine života.
Mediji u Hrvatskoj obavještavali su svekoliku javnost o političarki koja se vratila sa porodiljinog dopusta ranije s obrazloženjem kako lako usklađuje karijeru i majčinstvo, posebno se osvrćući na mogućnost dojenja. Realna slika dojilje u Hrvatskoj je sasvim drugačija počevši od toga da majka koja radi na blagajni ili proizvodnoj traci može reći poslodavcu kako se vraća samo dok podoji dijete. Zakonodavstvo će nam omogućiti svašta nešta primjenjivo isključivo na papiru no u onom stvarnom svijetu ženskoj sisi je mjesto na duplerici, šanku ili u dubokom dekolteu, dok za pobornice radikalnijih svjetonazorskih stajališta za vrijeme dojenja ne bi trebale niti izlaziti iz svojih životnih prostora. Čitajući forume o dojenju u javnom prostoru ne mogu se oteti dojmu da su žene ipak tu vrlo radikalnije u odnosu na suprotni spol.
Osobno ne volim jesti burek putem jer se zamastim, ne volim niti razna lisnata tijesta jer se uneredim šećerom u prahu i hruskavim mrvicama, „coffe to go“ mi je blasfemija. Vidjeti majku kako u naručju drži svoje dijete i doji je vjerojatno jedan od najljepših prizora roditeljstva, slobode i trenutka samo njih dvoje.
Tko smo mi da im to uskraćujemo?
