Vodič: Želim osnovati udrugu, a možda i ne (uvod)

06 Stu 2015

Aktivni građani su uključeni u različite inicijative i organizacije civilnog društva kako bi sudjelovali u rješavanju problema s kojima je suočena njihova zajednica. Kada govorimo o organizacijama civilnoga društva u Hrvatskoj najčešće je riječ o udrugama. Tijekom 7 godina rada na savjetovanju udruga često sam imala priliku razgovarati s ljudima koji su namjeravali registrirati udrugu ali nisu znali odakle započeti. Ponekad nisu znali žele li osnovati udrugu ili poduzeće.

Za registraciju udruge potrebne su barem tri osobe

- „Zašto želite osnovati udrugu i o kakvoj se udruzi radi?“, pitala bih na početku našeg razgovora.

Najčešće odgovore na postavljeno pitanje za potrebe što jednostavnijeg opisa problema mogu podijeliti u tri kategorije koje predstavljaju Osoba A, Osoba B i Osoba C. Njihov odgovor na moje pitanje izgleda otprilike ovako.

Osoba A: „Iskreno, nemam pojma. Zato sam kod tebe da me savjetuješ. Ne radim već 10 godina, a čujem da se u udrugama može dobiti plaća. Bilo kakva plaća meni će biti dobra.“

Osoba B: „Žena i ja smo htjeli otvoriti kafić pored sportskog igrališta ali su nas savjetovali da je puno lakše ako registriramo neki klub i onda preko kluba otvorimo kafić. Ako ništa drugo, za klub bi nam grad morao dati besplatan poslovni prostor i nešto novaca.“ 

Osoba C: „Mene i moje kolege zanima unaprjeđenje usluga za djecu (ili starije osobe, osobe s invaliditetom, dugotrajno nezaposlene osobe, itd…) i imamo nekoliko ideja koje bi rado provodili u zajednici pa smo odlučili registrirati udrugu.“

U nastavku teksta možemo zajedno analizirati njihove potrebe, probleme na koje žele djelovati i predložiti moguća rješenja.

Različite osobe imaju različite potrebe i razloge osnivanja udruge. Međutim, često nismo dovoljno informirani i nismo sigurni što želimo.  

Registrirati udrugu ili poduzeće?

Osoba A: „Iskreno, nemam pojma. Zato sam kod tebe da me savjetuješ. Ne radim već 10 godina, a čujem da se u udrugama može dobiti plaća. Bilo kakva plaća meni će biti dobra.“

Osoba A je u teškoj životnoj situaciji i hvata se za svaku slamku. Dugotrajno nezaposlene osobe nemaju dovoljno potpore od strane zajednice i često su same u borbe s vjetrenjačama. Novčane probleme obično prate i obiteljske nesuglasice i sve veća socijalna izoliranost. Takvoj se osobi često čini da je u bezizlaznoj situaciji, zatvorenom krugu očaja i sjajno je što Osoba A pokušava pobjeći iz tog kruga. Razmišlja o svim mogućim izlazima, razmatra svaku ideju koja joj padne na pamet. Osnivanje udruge u ovom slučaju nije loša ideja ali je postavljena na jako loše temelje. Udruga nije „one man band“ i ne rješava probleme pojedinaca. Udrugu čini više osoba koje zajedničkim djeluju na rješavanje nekog problema, često za opće dobro.
Osoba A se možda treba pridružiti nekoj postojećoj udruzi koja pomaže nezaposlenim osobama ili klubu tražitelja posla. Ako takvo što ne postoji u njenoj zajednici, onda je osnivanje udruge koja će se baviti tim problemima ispravan put. Međutim, za udrugu je potrebno barem troje istomišljenika. Ako ih Osoba A pronađe u svom okruženju, ako i oni žele mijenjati stvarnost kako bi pomogli sebi i drugim nezaposlenim osobama u zajednici te ako su svi suglasni s prijedlogom za osnivanje udruge – to je dobar početak! Naravno, Osobi A i eventualnim suosnivačima udruge treba objasniti da se u udruzi ne može dobiti plaća samo zato se osnovala udruga. U udrugu treba investirati puno truda i vremena, treba se povezati s ostalim članovima zajednice koji bi se također uključili u rješavanje problema, treba okupiti što veći broj nezaposlenih osoba, razgovarati s njima, uključiti ih u planiranje budućih aktivnosti… Na taj će način udruga razviti svoju misiju i viziju, plan rada i pripremiti prve projekte. U međuvremenu članovi udruge trebaju naučiti kako se razvijaju projektne ideje i pišu projektni prijedlozi – jer se na taj način najčešće financiraju udruge. Postoje i drugi načini prikupljanja sredstava, a sve su to važne vještine koje uspješne udruge moraju znati. A samo uspješne udruge mogu zaposliti ljude i osigurati im plaću. Nije loše spomenuti: zaposlenici udruge ne moraju biti članovi te udruge.

Osoba B: „Žena i ja smo htjeli otvoriti kafić pored sportskog igrališta ali su nas savjetovali da je puno lakše ako registriramo neki klub i onda preko kluba otvorimo kafić. Ako ništa drugo, za klub bi nam grad morao dati besplatan poslovni prostor i nešto novaca.“

Osoba B bez sumnje ima poduzetnički duh jer istražuje sva moguća rješenja prije nego se upusti u zamišljeni poduhvat. Ovdje je jasno, osoba B treba registrirati tvrktu koja će se baviti ugostiteljstvom. Udruga se ne osniva radi toga što Osoba B želi sa suprugom otvoriti kafić. Po Zakonu o udrugama, razlog osnivanja udruge ne smije biti namjera stjecanja dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi. Istina je da se udruge u određenim situacijama mogu baviti ugostiteljstvom ali tada moraju ispunjavati sve zakonske obveze i propise kao i svi drugi poslovni subjekti u ugostiteljstvu. Prihod iz ugostiteljske djelatnosti u tom slučaju treba ići natrag u udrugu i rasporediti se u skladu s misijom organizacije, obično za rješavanje nekog problema u zajednici. Dakle, prihod ne ide u džep osnivača udruge kako to, na žalost, ponekad ljudi misle.
Ljudi koji osnivaju udruge često vjeruju da im je lokalna samouprava dužna dati prostor za rad. Nije točno. Lokalna samouprava nema tu obavezu ali ako udruga svojim aktivnostima i rezultatima pokaže da radi za opće dobro, dobra bi lokalna samouprava trebala podržati takve udruge kroz (su)financiranje njihovih programa, dodjelu prostora uz povoljne uvjete, stručnu pomoć i sl.

Osoba C: „Mene i moje kolege zanima unaprjeđenje usluga za djecu (ili starije osobe, osobe s invaliditetom, dugotrajno nezaposlene osobe, itd…) i imamo nekoliko ideja koje bi rado provodili u zajednici pa smo odlučili registrirati udrugu.“

Osoba C ima dobre razloge za osnivanje udruge. Ovdje se radi o skupini stručnih ljudi koji su kroz svoj rad prepoznali potrebu zajednice na koju zajedno žele djelovati. Naravno, oni mogu provoditi te aktivnosti okupljeni u neformalnu skupinu građana, ali ako žele pronaći izvore financiranja za te aktivnosti i raditi „na duge staze“, onda je registracija udruge najbolje rješenje. Učinkovita udruga ispunjava svoju misiju kroz spoj dobrog upravljanja i uporne posvećenosti njezinih članova u postizanju rezultata.

Ako se prepoznate u Osobi C, onda ste dobar kandidat za sljedeći korak - postupak registracije udruge. Sve što trebate znati o tome pogledajte u DRUGOM DIJELU OVOG VODIČA: Od ideje do registracije udruge

Nadam se da sam iz ovih par primjera malo pojasnila razloge osnivanja udruge. Ako među čitateljima ima onih koji i sami razmišljaju o osnivanju udruge, a ne pronalaze se u navedenim primjerima, svojim se upitima možete javiti na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.. Naš će tim rado odgovoriti na vaše upite.

Također vam preporučamo da se za sve nedoumice oko registracije i vođenja udruge javite jednom od Regionalnih centara podrške prema sjedištu vaše udruge. Za Zagrebačku županiju i Grad Zagreb te Sisačko-moslavačku, Bjelovarsko-bilogorsku i Virovitičko-podravsku županiju to je regionalni centar E-misija:

Centar za civilne inicijative – CCI Tel: 01/ 481 9516; Faks: 01 / 492 0795 Adresa: Božidara Adžije 22, Zagreb

Kada se odlučimo za osnivanje udruge potrebno je slijediti proceduru koju smo upisali u drugom dijelu ovog vodiča


PRVI DIO VODIČA ZA OSNIVANJE UDRUGE: Vodič: Od ideje do registracije udruge (1. dio)

 DRUGI DIO VODIČA ZA OSNIVANJE UDRUGE: Vodič: Od registracije do rada udruge (2.dio)