Djeca u svijetu medija - mediji kao instrument odrastanja

04 Pro 2015

Pod medijima podrazumijevamo novine, magazine, radio i televizijske stanice, te internet. Utjecaj medija na formiranje stavova kod djece nije nimalo beznačajan. Mediji su na trećem mjestu kao izvori učenja nasilja, odmah iza porodice i društvenog okruženja. Djeca su od najranije dobi izložena djelovanju nasilja u medijima. Danas televizija dominira životom djece, kako u gradskim, tako i seoskim sredinama. Pored televizije, djeca rano dolaze i u kontakt sa kompjuterima, pa su dosta i u kontaktu sa internetom i informacijama koje na njemu mogu dobiti.

Internet djeci može poslužiti kao izvanredno sredstvo komuniciranja i učenja, ukoliko se koristi pametno.

Više od 50% svog slobodnog vremena djeca provedu u gledanju filmova i sve učestalijem igranju igrica na kompjuteru, koje su ponekad prepune nasilnog sadržaja i koje nisu prilagođene dječijem uzrastu, pa ih djeca često prihvaćaju i oponašaju. To djecu dovodi do toga da ih ona u svakodnevnom životu primjenjuju u istim ili sličnim situacijama. Nasilni junaci postaju uzori djeci širom svijeta.

Negativni efekti medijskog nasilja su slijedeći:

  • Djeca postaju tolerantnija prema nasilju i ono im manje smeta.
  • Razvijaju krive stavove o nasilju i imaju gubitak suosjećanja prema onima koji trpe nasilje.
  • Počinju gledati svijet kao nasilan, plašeći se da će se naći u situaciji da trpe nasilje.
  • Sve više pokazuju asocijalno i nasilno ponašanje.
  • Više su izložena nasilju i imaju potrebu za više nasilja u igri.
  • Konfliktne situacije pokušavaju riješiti koristeći se nasiljem kao prihvatljivim i poželjnim.
  • Žive u virtualnom svijetu , ne razvijaju optimalno emocionalnu inteligenciju, ni samopouzdanje.
  • Manjka im kreativnosti, povećava im se mogućnost razvoja depresije i nesigurnosti.
  • Prisutno je nerazumijevanje pravog značenja nasilja, pa iz tog proizlazi pogrešno zaključivanje.
  • Nasilje vrši konstantan utjecaj na navike i način života.

Da bi se umanjili efekti nasilja u medijima na djecu, postoji praksa da se na televiziji emitira upozorenje za gledatelje, koja se odnosi na donju granicu djetetovog života a za koju je sadržaj neškodljiv. Također, potrebno je skretati pažnju novinarima kroz sustavne edukacije, prilikom izvještavanja o nasilju nad djecom, da imaju obvezu zaštite identiteta djeteta uključenog u čin nasilja, da vode računa o njihovom dostojanstvu i šansama za rehabilitaciju, koja će biti otežana ukoliko djeca ostanu javno obilježena činom nasilja. Ovo ponekad nije lako, jer je u stalnoj borbi za gledanost i tiražu, senzacionalizam jako zastupljena novinarska praksa, kod nas ali i u svijetu. Ipak, mora se imati u vidu da novinarski kodeksi imaju propise za zaštitu maloljetnika u medijima, i da je od posebne važnosti poštovati te propise kada se izvještava o nasilju. To je važno zbog štete koja se može nanijeti djeci na koju se konkretan slučaj odnosi, a može imati i kontraefekte promocije nasilja umjesto borbe protiv njega.

Jedan od popularnih oblika nasilja među vršnjacima koje donosi moderno tehnološko doba je i nasilje putem interneta i mobitela, a naziva se cyberbullyng - elektroničko zlostavljanje.

INTERNET I NASILJE

Nasilje preko interneta, u svijetu poznato kao cyberbullying , pojam je za svaku komunikacijsku aktivnost kompjuterskom tehnologijom, koja se može smatrati štetnom, kako za pojedinca, tako i za opće dobro. Ovaj oblik nasilja nad djecom obuhvaća situacije kada je djete izloženo napadu nekog drugog djeteta, tinejdžera ili grupe djece ili odrasle osobe, putem interneta ili mobilnog telefona.
Postoje dvije vrste nasilja preko interneta, direktno i indirektno. Direktno nasilje se događa kada osoba koja vrši nasilje:
- Šalje uznemirujuće poruke mobilnim telefonom, e- mailom ili na chatu.
- Ukrade ili promjeni lozinku za e-mail ili nadimak na chatu.
- Objavljuje privatne podatke ili neistine na chatu, blogu ili internetskoj stranici.
- Šalje uznemirujuće slike putem e- maila ili MMS poruka na mobitelu.
- Postavlja internetske ankete o žrtvi.
- Šalje viruse na e-mail ili mobilni telefon.
- Šalje pornografiju i neželjenu poštu na e- mail ili mobilni telefon.
- Lažno se predstavlja kao onaj nad kojim vrši nasilje, itd.

Nasilje putem interneta uključuje podsticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, praćenje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim sadržajima, te širenje nasilnih i uvredljivih komentara. Može uključivati slanje okrutnih, katkad i prijetečih poruka, kao i kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun žrtve.

Posljedice nasilja preko interneta katkad mogu biti i ozbiljnije od posljedica nasilja u stvarnim siituacijama. Naime, publika koja promatra nasilje preko interneta, često je puno šira od one na školskom igralištu ili u razredu. Uz to, kod nasilja na internetu postoji snaga pisane riječi, jer žrtva može svaki put ponovno pročitati što je nasilnik o njoj napisao, a u verbalnom obliku uvrede se lako mogu zaboraviti. Pisana riječ djeluje konkretnije i realnije od izgovorene. Vrlo je mala mogućnost da se izbjegnu ovakva nasilna ponašanja, s obzirom na to da se na internetu može dogoditi bilo kad i bilo gdje. Pošto nasilnik može ostati anoniman, velikom broju djece upravo ta činjenica služi kao poticaj da se nasilno ponašaju, iako u stvarnom svijetu vjerovatno ne bi bila nasilna.

MOBILNI TELEFONI I NASILJE

Jedan od popularnih oblika nasilja nad djecom, koji donosi moderno doba tehnologije, je i nasilje putem mobilnih telefona. Ono uključuje bilo kakav oblik poruke zbog koje se dijete osjeća neugodno ili mu se tako prijeti. Može biti tekstualna, videoporuka, fotografija, poziv, odnosno bilo kakva višestruko slana poruka kojoj je cilj uvrijediti, zaprijetiti, nanijeti bilo kakvu štetu djetetu, vlasniku mobilnog telefona.

ŠTO JA KAO RODITELJ MOGU DA UČINIM ?

  • Naglasiti djetetu da bude pažljivije kada bira kome daje broj mobilnog telefona.
  • Neka pažljivo koristi neku od chat usluga preko mobilnog telefona.
  • Ako dobije poruku s nepoznatog broja, neka ne odgovara. Ne treba da odgovara ni na poznate brojeve ako se zbog sadržaja poruke osjeća loše ili neugodno.
  • Istaknuti djetetu da bude pažljivije kada šalje poruke drugima.
  • Potaknuti ga da se prije slanja poruke zapita može li ona uvrijediti ili na bilo koji način naštetiti onome koji je prima.
  • Postaviti pravilo prema kojem nije dopušteno slati fotografije ili videozapise drugih ljudi bez njihova dopuštenja, kao ni slati sadržaje koji mogu uvrijediti druge ljude.
  • Ako dijete dobije neprimjerenu poruku, poziv ili je izloženo nasilju, dati mu podršku i potaknuti da odmah razgoara s vama ili nekom drugom odraslom osobom u koju ima povjerenja, kako se problem ne bi pogoršao.
  • Ako je riječ o ozbiljnim oblicima nasilja, posebno zastrašujučim prijetnjama, razmislite o tome da iste prijavite službenicima policije. U takvim slučajevima dobro je sačuvati poruke u mobilnom telefonu, ili negdje drugdje zapisati podatke o datumu, vremenu i sadržaju poruke ili poziva.


NAJBITNIJE OD SVEGA JE DA DJETETU NISTE SAMO RODITELJ VEĆ I PRIJATELJ, OSOBA U KOJU ĆE IMATI POVJERENJE, A NE STRAHOPOŠTOVANJE.

Roditeljima je srazmjerno lako odgojiti djecu bez kompleksa. Ne smije se nikada dozvoliti da se dijete osjeća uplašenim ili krivim. Čovjek ne može odbaciti sve reakcije straha - svatko se trgne kad se vrata zalupe. Ono što se može odbaciti to je nezdrav strah koji je kao nametnut na dijete - strah od kazne, strah od ljutitog Boga, strah od ljutitog roditelja.

 


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove autora portala Grakni.HR ili redakcije. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Grakni.HR zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

Grakni.HR koristi kolačiće kako bi vam osigurali bolju funkcionalnost stranica. Odaberite gumb za više informacija ili „Prihvaćam“ za nastavak pregleda i korištenja stranica.
Više informacija Prihvaćam