Bavarska: Zajedništvo u razvoju zajednice

18 Stu 2015

Za razvoj nekog područja, bilo to jedno selo ili pak zajednica država poput Europske unije, osim kvalitetnog planiranja razvojnih mjera i projekata, od izuzetne važnosti je da ta zajednica prepozna zajednički interes i da se iskreno i predano provedu mjere koje proizađu iz ciljeva kojima zajednica stremi.

Selo u Bavarskoj, drvena staja u centru grada

Provedba planiranih mjera nikad nije jednostavna. Vrlo često zahtijeva više rada i truda nego što ga mogu pružiti stručne službe kroz svoje radno vrijeme, zahtijeva i veća ulaganja od sredstava koja su dostupna iz proračunskih sredstava.

Kroz nekoliko stručnih putovanja kroz zemlje Europske unije imala sam priliku vidjeti uspješno provedene projekte bitne za lokalnu zajednicu. Zajednička nit koja povezuje sve te uspješne projekte je da su ti projekti potekli upravo iz potreba zajednice koja se aktivno uključila i doprinijela uključivanjem svih potrebnih službi, organizacija ili pojedinaca, vrlo često upravo na volonterskoj osnovi, provedbi samih projekata.


PRIMJER DOBRE PRAKSE – DNEVNI BORAVAK ZA STARIJE I NEMOĆNE

Ovaj primjer dobre prakse je iz nama bliske Njemačke, čiju smo pokrajinu Allgau u Bavarskoj zahvaljujući organizaciji - udruzi pod nazivom Katholische Landvolkbewegung (KLB) i prijateljstvu kancelara Sisačke biskupije mons. Marka Cvitkušića s ljudima aktivnima u toj njemačkoj udruzi, kroz nekoliko posjeta imali priliku dobro upoznati i kroz primjere dobre prakse uvidjeti važnost zajedništva za provedbu kvalitetnih projekata.

Dnevni boravak za starije osobe

Kao i kod nas i u ruralnom području Njemačke prisutan je problem depopulacije, tj. mladi odlaze u veće urbane sredine gradeći svoj život, a na selu ostaju roditelji koji se sve stariji i nemoćniji, a djeca su im daleko i ne mogu svakodnevno voditi brigu o njima. I u Njemačkoj su također ti stariji ljudi emotivno vezani za svoje domove i nisu svi spremni napustiti ih i preseliti u neki starački dom.
U jednoj ruralnoj općini vidjeli smo dobar primjer kako se nositi s takvim problemom. Kuća Sv. Vincenta je kroz suradnju općine, župe i udruge koja vodi brigu o starim i nemoćnim osobama, uz pomoć sredstava iz EU, sredstava općine i s puno volonterskog rada lokalnog stanovništva, stavljena u funkciju dnevnog boravka za starije osobe. Kuća je opremljena udobnim namještajem i unutrašnjost nalikuje na bilo koju udobnu obiteljsku kuću, s tim da je u jednom dijelu kuće uređena mala ambulanta s osnovnim medicinskim priborom, gdje je moguće skrbiti o kroničnim bolesnicima, obaviti previjanja, uzeti uzorke krvi i urina za slanje na pretrage, mjerenje tlaka i slično, čime se izbjegava uobičajeni posjet liječniku radi redovnih kontrola. U Kući sv. Vincenta je u toploj kućnoj atmosferi omogućeno druženje starijih ljudi uz razne društvene igre, dostupna je cjelodnevna skrb stručnog osoblja, topli obrok. Svaki dan na raspolaganju je dnevna štampa, u dnevnom boravku je televizor, a da sve bude uredno i da je pomoć dostupna kome treba u svakom trenutku vode brigu dvije žene iz lokalne zajednice koje su tu zaposlene. U sklopu projekta kupljeno je i vozilo kojim se ujutro korisnici dovezu do Kuće sv. Vincenta, te se krajem dana prevezu natrag svojim kućama. O željama i potrebama korisnika ovisi koliko često će boraviti u Kući sv. Vincenta, a postoji i mogućnost da im se u njihove domove svakodnevno dostavlja svježe kuhano domaće jelo.

Radi male ilustracije mentaliteta te seoske sredine, na fotografiji ispred Kuće sv. Vincenta u narodnoj nošnji tog kraja s nama se slikala gradonačelnica mjesta, jer je posjet pao baš na Dan sv. Josipa, koji je zaštitnik općine i običaj je da stanovnici na taj dan nose narodne nošnje. Večernja misa u župnoj crkvi služila se na pet jezika (njemačkom, hrvatskom, indijskom, rumunjskom i bugarskom), s napomenom da je lokalni župnik Indijac i vrlo je omiljen u svojoj župi, a ispred Bugarske bila je prisutna predstavnica Bugarske ortodoksne pravoslavne crkve, koja je dio bogoslužja obavila prema propisima svoje crkvene zajednice, a njen obred s velikim poštovanjem je praćen od svih prisutnih.

Gradonačelnica ispred kuće Sv. Vincenta


PRIMJER DOBRE PRAKSE – MALI ETNOLOŠKI MUZEJ

U susjednom gradiću gradonačelnik nas je proveo kroz cijeli centar mjesta čije su znamenitosti simpatično označene na karti i na svojevrsnom „totemu“ u centru mjesta. Obzirom da je mjesto smješteno u ruralnom području južne Bavarske, gotovo i nije potrebno napominjati da se veliki dio stanovništva bavi stočarstvom, točnije rečeno govedarstvom i kroz proizvodnju mesa, mlijeka i sireva osiguravaju svojim obiteljima siguran i udoban život.

Znamenitosti simpatično označene na karti i na svojevrsnom „totemu“ u centru mjesta

U ovom gradiću prošli smo pokraj domaćinstva sa stajom u gotovo samom centru mjesta, s gnojištem uz sam pločnik. Kako kod nas nije ništa neobično da stanovnici sela tuže susjeda jer drži stoku, pa ih u idili seoskog života ometa „neizdrživi“ smrad iz susjedne staje, upitali smo gradonačelnika kako je moguće imati staju u centru mjesta – ne bune li se stanovnici? Gradonačelnik je odgovorio da su poljoprivrednici srce njihovog kraja, da je stočarstvo tradicija koja se poštuje, koja zapošljava ljude i hrani njihovo stanovništvo i nikome ne pada na pamet buniti se, već su ponosni na svoje poljoprivrednike.

U ovom gradiću jedna tradicionalna kuća u vlasništvu općine pretvorena je u mali etnološki muzej, te joj je na taj način udahnut novi život. U muzeju je na dio radnog vremena zaposlen kustos koji je umirovljenik i na ovaj način ostvaruje dodatni prihod uz svoje relativno male mjesečne prihode.

 Tradicionalna kuća u vlasništvu općine pretvorena je u mali etnološki muzej

 

NAŠE MOGUĆNOSTI

Društveni dom u MužilovčiciGotovo svako naše selo ima objekt koji se nekad zvao Društveni dom. Tu su se održavale zabave – seoski plesnjaci, svadbe, sastanci mjesne zajednice, ljudi su se tu okupljali. Danas su ti objekti većinom izvan funkcije ili se koriste samo djelomično, imaju velike troškove održavanja i teret su lokalnoj zajednici, no to ne znači da im nije moguće dati funkciju i udahnuti im novi život. Najvažniji preduvjet da se tako nešto ostvari je da lokalna zajednica prepozna zajednički cilj i da svatko u svom dijelu da doprinos provedbi tog cilja. U velikom broju seoskih naselja ti domovi su tako veliki da ih je moguće pretvoriti u multifunkcijske centre, sa sadržajima za razne dobne skupine, od djece i mladeži, kulturnoumjetničkih društava, vatrogasaca, pa do prostora namijenjenog baš ovakvom dnevnom boravku za starije i nemoćne ljude, ili malom etnološkom muzeju.

Ovakvim projektima obnavljaju se i čuvaju nekretnine, stvaraju novi sadržaji, zapošljava se lokalno stanovništvo i značajno poboljšava standard života na ruralnom području.

 


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove autora portala Grakni.HR ili redakcije. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Grakni.HR zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

Grakni.HR koristi kolačiće kako bi vam osigurali bolju funkcionalnost stranica. Odaberite gumb za više informacija ili „Prihvaćam“ za nastavak pregleda i korištenja stranica.
Više informacija Prihvaćam