Tanka linija između slobode izražavanja i govora mržnje

22 Ožu 2016

Na samom kraju 2015. godine, u mjesecu u kojem je pozornost javnosti u potpunosti bila usmjerena na pregovore o izboru mandatara za sastav nove Vlade, nakratko su tu istu javnost zaokupile zvučne izjave o izbjegličkoj krizi – s ksenofobnim prizvukom.
U siječnju, pak, tema govora mržnje probila se u javnost polemikom o jednoj medijskoj objavi koja je i od nadležnog regulatornog tijela bila okarakterizirana upravo kao kršenje Zakona o elektroničkim medijima po osnovi poticanja ili širenja mržnje ili diskriminacije.

Govor mržnje je usmeni ili pisani govor koji se svodi na javno izazivanje ili prouzrokovanje mržnje prema određenoj skupini ili pojedinoj osobi.

Tribina "Govor mržnje i odgovornost medija – od slobode izražavanja do kršenja zakona"

Gdje prestaje sloboda govora i počinje govor mržnje, ključna je tema tribine „Govor mržnje i odgovornost medija – od slobode izražavanja do kršenja zakona“ u organizaciji Vijeća za elektroničke medije održane u Novinarskom domu. Na početku tribine prikazani su kratki video isječci sa primjerima govora mržne pa i poticanja na govor mržnje, što je u daljnjem nastavku otvorilo raspravu.

Wolfgang Benedek sa Instituta za međunarodno pravo Sveučilišta u Grazu kaže kako je u nekim slučajevima vrlo tanka granica između slobode i mržnje, a zakonski okviri, kolikogod dobri bili, ne pomažu.

Tribina o govoru mržnje i odgovornosti medija. Na tribini su sudjelovali Wolfgang Benedek s Instituta za međunarodno pravo i suradnju Sveučilišta u Grazu, odvjetnica Vesna Alaburić, doc. dr .sc. Maja Munivrana Vajda s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Zorislav Lukić, glavni tajnik Matice hrvatske.

Odvjetnica Vesna Alaburić, slaže se da su Zakoni dobro uređeni po pitanju govora mržnje i slobode izražavanja te naglašava kako je potrebno usvajati preporuke i sudsku praksu drugih zemalja. Po mišljenju Alaburić glavni problem u sudskoj praksi je nerazlučivanje triju pojmova : govor mržnje, povreda časti i ugleda, te sloboda govora. Često miješamo teme govora mržnje sa sa povredom časti i ugleda potrebno je jasno definirati te pojmove kako bi se i u sudačkoj praksi postigao standard.

Političari imaju pravo na određene slobode u svom diskursu, mediji imaju pravo pa čak i obvezu prenjeti informaciju pa čak i kada je govor mržnje u pitanju, no jako je bitno prenosi li novinar govor mržnje da bi ga reklamirao ili osudio.

- "Mislim da smo kao društvo zreli prepoznati i osuditi govor mržnje", napomenula je Alaburić.

Malo kontroverzniji je u svom govoru bio Zorislav Lukić, predsjednik Matice hrvatske, iznoseći da je Hrvatska daleko od Staljinovog komunizma, Mussolinievog fašizma ili Hitlerovog nacizma te da bitne elemente u širenju govora mržnje u Hrvatskom javnom prostoru ne prepoznaje s obzirom da su mržnja kao i govor mržnje dio gore navedenih političkih programa. Postoji samo radikalna i žestoka politička diskusija ali ona sa mržnjom nema nikave veze.

Sloboda izražavanja predstavlja jedan od temeljnih uvjeta za napredak društva i čovjeka.

- „Sloboda izražavanja ima dvije posljedice: ona je subjektivno pravo svakog građanima, ali ujedno nije sama sebi cilj nego je sredstvo uspostavljanja demokratskog društva“, rekla je Nina Vaić, bivša sutkinja Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.

-"Ono što je važno kod govora mržnje je da on može stvoriti klimu u kojoj određena ponašanja koja ranije nisu mogla biti moguća, postaju moguća – ne postoji ništa što se ne može izreći i ne postoji ništa što se ne može napraviti. A to je opasno“, pojasnila je Vajić dodajući kako je šutnja i ignoriranje govora mržnje također opasna pojava.

U zakonodavnom sustavu ne postoji „dobra praksa„ pa i kada govorimo o Sudu za ljudska prava u Strasbourgu, a niti kod nas u Hrvatskoj, pojasnila je Maja Munivrana Vajda profesorica Kaznenog prava pri Pravnom fakultetu u zagrebu.

"Samo tumačenje govora mržnje u svojoj definiciji varira u nijansama i nužno ga je prepoznati. Možemo ga selektirati kao: sadržaj i priroda sporne izjave, način na koji su izjave dane, forma u kojoj se prenose, utjecaj medija koji prenosi sadržaj, je li sadržaj ponavljan, je li ranije kažnjavan, je li bilo prilike čuti i suprotnu stranu. Naravno, vrlo je važan i društveni kontekst u kojem se izjava događa”, dodajući da postoji praksa koja postkonfliktnim društvima ipak postavlja šira ograničenja, na kraju je izjavila Munivrana Vajda.

Tijekom tribine uzvanicima je bila omogućena rasprava, pitanja i svakako profesionalnih i osobnih utisaka o govoru mržnje, prepoznat kao problem o kojem treba diskutirati, analizirati i svakako daljnje raditi na prepoznavanju i osuđivanju govora mržnje kao i o pozivu na daljnje rasprave kako bi se postigli ujednačeni standardi u klasificiranju i sankcioniranju istih.

„Iako smo, kao struka, za sada, apsolutno pali na ispitu, još uvijek nije kasno da svakodnevno javno progovaramo, ali i upozoravamo na govor mržnje“, zaključio je u ime svih sudionika moderator skupa, novinar Branimir Pofuk.

 

 


Grakni.HR koristi kolačiće kako bi vam osigurali bolju funkcionalnost stranica. Odaberite gumb za više informacija ili „Prihvaćam“ za nastavak pregleda i korištenja stranica.
Više informacija Prihvaćam