Pružimo podršku radnicima INA-e

07 Pro 2015

Oglasila se Uprava INA-e sa priopćenjem u kojem navode kako uvode organizacijske promjene u sisačkoj Rafineriji radi poboljšanja poslovanja. Organizacijske promjene su, po navodima jednog od sindikata, otpuštanje 72 radnika i to iz proizvodnje. Laički gledano ovih sedamdesetdvoje ljudi je bilo smetnja da se efikasnije radi jer kako drugačije objasniti da će se efikasnost posla podići kada isti posao bude radilo manje izvršitelja. Ili možda ipak nije tako? Možda treba vjerovati predstavnicima ovog Sindikata. A sindikalci tvrde da je ovo nova metoda koja ima za cilj zatvaranje sisačke Rafinerije. Baš da je nova metoda i nije, a da je cilj zatvaranje Rafinerije to je već valjda svima jasno, barem sa područja Siska i Sisačko moslavačke županije.

Iz Stožera za obranu Rafinerije nafte Sisak tvrde da su otkazi ugovora o radu za 72  radnika nova metoda postupnog zatvaranja sisačke rafinerije.

S ciljem zaštite radnih mjesta u Rafineriji nafte Sisak, ali i drugim dijelovima INA-e, osnovan je i novi sindikat, Nova Solidarnost. Na čelu Sindikata je osoba za koju svaki građanin Siska i okolice će bez razmišljanja konstatirati da je riječ o nadasve poštenom i beskompromisnom borcu za radnička prava. Potpisujem, jer ga i osobno poznajem već dugi niz godina. On je jedna pozitivna osoba, ali je jedan. Na žalost na društvenim mrežama se može pročitati, doduše sve rjeđe, stav nekih građana koji gotovo da priželjkuju gašenje Rafinerije jer zašto bi nekom bilo bolje nego njima. Pri tome se u pravilu spominje prosvjed na Novom mostu uz konstataciju da «nisu ni oni nama dali podršku». Treba biti iskren i reći da je jedan dio građana gotovo nezinteresirano tada promatrao agoniju radnika Željezare Sisak, odnosno onoga što je od nje ostalo. Ovih dana je i to malo nestalo. I s pravom Sindikat apelira na građane Siska putem društvenih mreža parafrazirajući poznatu izreku koju se preoblikovali u postepena otpuštanja uz izostanak reakcije svakog pojedinca dok ne dođe red na njega. Nikad nije kasno za ispravljati greške, a greška je nedostatak solidarnosti ili njezin potpun izostanak. No kolega Pega će osim podrške radnika i građana imati veliki problem i u dojučerašnjim kolegama, predstavnicima ostalih sindikata. Svima je poznato zbog čega je ugled sindikata u Hrvatskoj na tako niskoj razini. Zbog korumpiranosti sindikalnih lidera. Primjer Rafinerije ili točnije INA-e se izgleda savršeno uklapa u percepciju javnosti o sindikatima u Hrvatskoj. Najžešći protivnici novog Sindikata su upravo ovi sindikati. Dilovi koji sada polako izlaze na vidjelo su sve više na razini scenarija iz dobro poznatih filmova o svjetski poznatim organizacijama koje vuku korijenje s juga Italije. Biti će to teška borba, ali vjerujem u svoje prijatelje. No, u toj borbi se, i uz vjerojatno dokazivanje istine i moguću pobjedu u međusobnim prepucavanjima, neće spasiti Rafinerija u Sisku.

Radnici rafinerije su i ranije pokazivali svoje nezadovoljstvo i spremnost da brane svoja radna mjesta.Borba za spas Rafinerije se mora voditi na drugim frontovima. U političkim odlukama i pravničkim oružjem. Postoji sudska presuda i odluka Ustavnog suda, postoje dvije arbitraže, postoji neosporni vlasnički udio Republike Hrvatske. Postoji li politička volja? Na aktualnom prijepodnevu u Saboru, premijer Vlade RH je nahvalio predstavnike Stožera konstatirajući da je riječ o stručnjacima koji sutra mogu dobiti posao u bilo kojoj svjetski poznatoj i priznatoj firmi iz ove djelatnosti. Svojim nečinjenjem kroz ove četiri godine on im je gotovo i osigurao takvu perspektivu. Sve ili gotovo sve Vlade prije ove su učinile zločin prema tvrtci koja je bila nacionalni ponos. Od onih koji su je išli prodavati, iako je tada bila realna opcija da INA kupi MOL, preko onih koji su nastavljali sa prodajom, do onih koji su na papirićima upisivali svoj postotak za prodaju upravljačkih prava. Ne treba abolirati niti one koji su inicirali prodaju iz Braniteljskog fonda jer tih 7 % bi danas značilo većinsko vlasništvo. Državno odvjetništvo nije ni pokušalo nikada ništa utvrditi kao kriminalno djelo jer sve što je rađeno je ili zataškano ili svjesno napravljeno diletantski kako bi se unaprijed osiguralo rušenje na sudu. Ovih dana smo svjedoci kako glavni državni odvjetnik, g. Cvitan, temeljem medijskih napisa istražuje vjerojatnost kupovine pojedinog budućeg saborskog zastupnika. Koliko su mediji i pojedinci govorili o malverzacijama prilikom prodaje i svjesnog uništavanja INA-e putem donošenja štetnih odluka ili nereagiranjem na nezakonitosti? Tada to nije bilo dovoljno za ozbiljnu reakciju. Državno odvjetništvo bi moralo štititi nacionalne interese. Sjetite se medijskih napisa o povezanosti izvjesnog gospodina iz Nadzornog odbora i samog državnog vrha.

To je sada već prošlost. Kako dalje? Najpoznatiji hrvatski psihijatar gotovo da izluđuje cijelu hrvatsku javnost, a sasvim sigurno to radi svojim mogućim koalicijskim partnerima u budućoj vladi, sa zahtjevima da se očituju o ovome ili onome. Reformi mali milijun, ali ako mu to dozvole, zašto ne? Predlažem da Stožer za obranu Rafinerije zatraži na isti način očitovanje od njega i njegove platforme što će poduzeti po pitanju zaštite nacionalnih interesa u smislu spašavanja i INA-e i Rafinerije Sisak. S obzirom da su se izjasnili da odabir između plave i crvene opcije je kao odabir između kuge i kolere, pretpostavljam da oni u tom slučaju predstavljaju teži oblik gripe, pitam se kako će kuga, kolera i gripa riješiti problem opstanka sisačke Rafinerije. Ili je to za njih previše marginalno pitanje. Vjerojatno bi ga shvatili kao sitnu provokaciju na koju se ne treba osvrtati.
Znam da sam ponekad čangrizav, ali moram podsjetiti kako su nam se i lokalne mesije znale izboriti za svoje političke poene na konto naših sugrađana koji su ostali ili će tek ostati bez posla. Koliko je njih javno govorilo da su sve napravili kako bi zaštitili radna mjesta. Prije par dana sam pisao o ABS-u, sada se zna da su tu i još neke firme koje su naslonjene proizvodnjom na njih, a sada je sve očitije da je upitna sudbina Rafinerije Sisak. Dogovarali su sastanke, prodavali maglu o svojoj bespoštednoj borbi za zaštitu svakog radnog mjesta, prešučivali sastanke na kojima se dogovaralo sasvim suprotno, a sve zbog nezamjeranja unutar vlastite stranke. Ako stvaraš problem nećeš napredovati na ljestvici stranačke hijerarhije. Koja je cijena ljudskog obraza?

Svijetla točka svih zbivanja oko Rafinerije je stvaranje novog sindikata, Nova Solidarnost. Sindikata koji nije sudjelovao u svim dosadašnjim mutnim i manje mutnim dogovorima sa nekim čudnim ljudima, čudnog imena. Sindikata koji vode ljudi u koje radnici imaju povjerenja, ljudi koji su sačuvali poštenje iako su se mogli prodati i što nije nebitno ljudi koji imaju karizmu.


Prijatelji, držite se, mi smo uz vas!

 

Informacije o autoru teksta
Mladen Novak
Author: Mladen Novak
aktivist za socijalnu pravdu te prava ugroženih skupina
Ostale vijesti ovog autora:

Portal Grakni.HR

Cilj portala je pomagati razvoj participativne demokracije te doprinositi društvenim promjenama unutar zajednica, kao i održivom razvoju.

Participativna što?!

Aktivni građani

Ovaj je portal i mogućnost da učimo jedni od drugih i razmjenjujući znanje da bi ostvarili pozitivne promjene u svojim zajednicama.

Pridruži se