Sudjeluj i ti

Sloboda medija i sloboda govora znači dati građanima priliku da razgovaraju i dijele informacije. To nije privilegija samo nekolicine ljudi koji posjeduju ili kontroliraju velike medije. Komentiraj svoju realnost. 

Pridruži nam se

  • Politička nepismenost by Bertol Brecht

    „Najgora od svih vrsta nepismenosti je politička nepismenost. Politički nepismena osoba ne čuje, ne govori, ne sudjeluje u političkim događanjima. Ona ne zna da troškovi života: cijena graha, ribe, brašna, stanarine, cipela, lijekova, ovise o političkim odlukama. Politički nepismena osoba je toliko zaslijepljena da ponosno govori kako mrzi politiku. Ta osoba ne zna da se iz njegovog političkog neznanja rađa prostitucija, napuštena djeca i najgori od svih lopova – loši političari, korumpirani i potkupljeni od strane lokalnih i multinacionalnih tvrtki.“

    – Bertol Brecht

  • 1

Zanima li vas kako se zbilja financiraju udruge u Hrvatskoj?

31 Sij 2016

U zemlji u kojoj je civilno društvo tek u pelenama, udruge su često kamen spoticanja lokalne i državne vlasti. Mnogo je onih koji bi udruge najradije ugasili, jednim klikom na gumbić. Udruge su dosadne. Sve komentiraju. Udruge su naporne. Sve kritiziraju. Pozivaju na odgovornost. Hoće da ih uključimo. Hoće da ih saslušamo. Nda... Mnogima su se zamjerile te udruge. Prljavim političkim igrama kroz medije pokušavaju plasirati priče o "dobro plaćenim gotovanima" koji se bogate kroz udruge. O, da... Javnost jedva čeka takve priče, volimo znati da su drugi krivi za naše nevolje. Što je udruga aktivnija, hajka na nju je veća. Zanimljivija. GONG. CESI. Iskorak. Kontra. Centar za mirovne studije, B.a.b.e....

Situaciju dodatno kompliciraju sportski klubovi kao što je Nogometni klub Dinamo koji se također ubrajaju u udruge! Takve "udruge građana" na igračima zarađuju milijune eura godišnje. Uz to ogromna sredstva dobiju od poreznih obveznika. Pravdaju li ta sredstva? Ne znam ali ovdje nećemo govoriti Dinamu i sličnim udrugama. Zadržimo se na Udrugama koje rade za opće dobro, po drugačijim pravilima. Udrugama u socijali, zdravstvu, kulturi, neformalnom obrazovanju itd. 

U Saboru se neki dan povela žestoka rasprava oko financiranja udruga, a povod je bilo godišnje izvješću o radu o Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva i sredstvima koje udruge dobivaju. Po svemu sudeći, mnogi u Saboru nisu ranije pratili razvoj civilnog društva u Hrvatskoj. Na primjer, neki saborski zastupnici u radu Savjeta za razvoj civilnog društva vide jedan od temeljnih problema „duboko bolesnog civilnog društva“, drugi misle da su nejasni kriteriji temeljem kojih neke udruge dobivaju više, a neke manje, a za pretpostaviti je da mnogi vjeruju da su natječaji samo forma koja se treba zadovojiti, a da se donacije podobnim udrugama dijele u plavoj kuverti ispod stola. Ehhh...

Ponekad, zapravo prilično često, lokalni i državni nositelji vlasti imaju jako loše mišljenje o udrugama. Oni svoje stavove iznose javno, pa čak i onda kada gotovo ništa ne znaju o temi o kojoj govore. Preko raznih medija građani prate što govore i lako će im povjerovati. Znate onu narodnu: gdje ima dima, i vatre. Ako se o tome govori u Saboru, to je vjerojatno istina, reći će mnogi.

Aktivisti u nevladinim udrugama su silom prilika postali eksperti u pisanju projektnih prijedloga

Kako pisanje projekata za udrugu izgleda u praksi?

Udruge nemaju redovite izvore financiranja i same se snalaze u pronalaženju potrebnih sredstava za rad udruge. Najčešće su to natječaji. Imam nešto „borbenog staža“ u civilnom društvu pa vam mogu predočiti kako izgledaju natječaji, gledani iz perspektive udruge. Zamislite da ste aktivista neke udruge u koju ste došli iz najboljih namjera. Želite mijanjati realnost oko sebe. Uočili ste neki društveni problem i želite djelovati na njega. Vjerojatno, barem u početku, nećete imati podršku zajednice i nikoga tko bi vam dao pozitivan vjetar u leđa. To prave aktiviste neće obeshrabriti.

Svaka društvena promjena traži financijska sredstva i brzo ćete naučiti da iz svog džepa i džepa vaših kolega više ne možete financirati aktivnosti udruge. O financiranju udruga i pisanju projekata u školi vjerojatno ništa niste naučili. Dakle, morate krenuti od početka. Prvo ćete sjesti i naučiti kako se pišu projekti, a onda ćete nastaviti tako trošiti svoje slobodno vrijeme, na projekte.

Dok vaši prijatelji uživaju na nekom izletu u prirodi, vi ćete pisati projektne prijedloge koji vjerojatno nikada neće biti financirani.

Kako svaki natječaj ima rok do kojeg trebate predati svoj projekt s pratećom dokumentacijom - noću će vas progoniti snovi u kojima kasnite predati projekt u poštu, i to samo 5 minuta! Onda ćete shvatiti da to nije bio samo san, zbilja ste zakasnili! Printer je po nekom nepisanom pravilu počeo "žvakati" papir, nestalo je tinte, pukla je internet veza... Velika je šansa da će vam se desiti barem nešto iz tog scenarija. Onda sjedate u auto i kao ludi vozite do Zagreba jer pošta u Branimirovoj radi do ponoći. Ovdje je važno napomenuti da za pisanje projekata u udruzi niste i vjerojatno nikada nećete biti plaćeni. Ako se pravilno poslože sve zvjezdice u svemiru i donator vam odobri financiranje projekta, tada možete dobiti honorar ili udio u plaći - ali samo ako budete uključeni u provedbu projekta.

Sudjelovala sam u pripremi barem 100-njak projekata. Istina, samo je pola tih projekata dočekalo odgovarajući natječaj i pravi trenutak, te su poslani s kompletnom natječajnom dokumentacijom koja obično ima više od 50 stranica papira. Na pisanje jednog projekta sam u prosjeku trebala utrošiti 5 dana, pa računajte koliko je to neplaćenog vremena. Od mojih poslanih projekata, samo je polovica prošla kroz stroge kriterije natječaja i veliku konkurenciju. Znam, nisam baš neki super talenat ali tako je to u svijetu udruga... Uglavnom.

Udruge se od samog početka moraju boriti sa brdom papirologije. Projektni prijedlozi i prateći materijali obično imaju više od 50 stranica papira. Obzirom da se taj posao uglavnom radi na volonterskoj bazi, količina potrebne dokumentacije mnoge potakne da odustanu od pisanja projekta.

Zašto se objavljuju natječaji, postoje li kriteriji i kako se vrši procjena projekata?

Najbolje je da krenemo od početka, u vrijeme prije objave natječaja. Sve započinje izradama lokalnih ili nacionalih strategija, programa i politika, dakle u procesu istraživanja i analize postojećeg stanja te potreba gospodarskog, društvenog, socijalnog, kulturnog i drugog razvoja. Udruge su ranije rijetko bile uključene u to, što se u zadnjim se godinama dosta promijenilo pa sada i udruge mogu biti mali dio radnih tijela dok se grade ti temeljni dokumenti. Kada stručnjaci utvrde POTREBE i PRIORITETE zajednice, temeljem jasno definiranih strategija, programa i politika javna tijela raspisuju NATJEČAJ. U svakom je natječaju jasno navedeno da će se za određene ciljeve od javnog interesa financirati obično mali broj projekata. Tako se pojave natječaji ministarstava, državnih agencija, zaklada, povjerenstava, općina, gradova, županija ili pak oni najveći, iz fondova Europske unije.

Na primjer, Ruksak (pun) kulture jedinstveni je kulturno-edukativni program na državnoj razini koji su zajedno pokrenuli Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta kao dopunski program potpore kurikulumu u vrtićima, osnovnim i srednjim školama. Prema kriterijima, kao korisnici projekta Ruksak (pun) kulture sudjeluju područne vrtiće i škole, posebno oni koji imaju slabiju prometnu povezanost i manje kulturnih sadržaja u tim zajednicama. Na Javni poziv Ministarstva kulture za predlaganje programa Ruksak (pun) kulture u 2015. godini pristiglo je 267 različitih umjetničko-edukativnih programa, a stručno povjerenstvo za provođenje je izabralo 47 programa.

Udruge koje se jave na natječaje (javne pozive) u svojoj dokumentaciji moraju DOKAZATI DA IMAJU KREDIBILITET (iskustvo, mrežu suradnika, ugled u zajednici...), a potom dobro objasniti PROJEKTNU IDEJU (koji problem rješavaju, što će postići, kako će to postići, koliko će volontera uključiti, koliko će izravnih korisnika osjetiti dobrobit projekta itd.). Naravno, udruga treba izraditi DETALJAN FINANCIJSKI PLAN jer će na kraju projekta morati obrazložiti kako je potrošila donirana sredstva - u lipu, vjerujte mi. Udruga obično treba SUFINANCIRATI projekt ili pronaći još jednog donatora koji će pokriti dio troškova projekta.

Po završetku natječaja POVJERENSTVO procjenjuje kvalitetu pristiglih projekata i vrijednuju ih temeljem ranije utvrđenih i objavljenih kriterija. Udruge nikada ne znaju tko sjedi u tom povjerenstvu. Zapravo, ja to nikada nisam znala. Ponekad je u projektnom prijedlogu partner lokalna samouprava. Tada se udruge mogu iznenaditi kada gradonačelnici kažu:

- "Ja ću srediti da prođemo na natječaju, imam svoje ljude u tom ministarstvu."

Gradonačelnici o projektima obično pojma nemaju. Znaju neke opće stvari, nikada nisu pisali niti jedan. Pričaju ono što su naučili govoriti. U njihovom svijetu, ovu zemlju pokreću veze i vezice. Da, i oni vjeruju da se natječaji objavljuju samo forme radi. Ja u to ne vjerujem, čak ni nakon 12 godina rada na projektima.

Ugovor o financiranju se potpisuje samo s udrugama koje su prijavile NAJBOLJE PROJEKTE. Ne vjerujete? I vi mislite da se na projektima ministarstava ili Europske unije prolazi preko veze? Nemojte u to vjerovati. Ne poznajem niti jednu udrugu koja je imala tu privilegiju - osim na natječajima općina, gradova i županija kada lokalni šerifi misle da su proračunski novci njihov džeparac pa njima financiraju poslušne, njima lojalne udruge. Ali to je sramota ovog društva i nije tema ovog broja.

U projektnim prijedlozima uvijek je navedeno tko je ODGOVORNA OSOBA, za koju se namjenu daju financijska sredstva, definiraju se prava i obveze potpisnika, način podnošenja izvješća i sl. Naravno, prije potpisivanja odgovorna osoba mora predati potvrdu o nekažnjavanju, udruga mora dokazati da ranije nije pronevjerila sredstva itd... Vjerujte na, država se tu dobro osigura, a udruga se obvezuje da će vratiti sredstva ako ih ne utroši baš onako kako je napisala.

Izvješća o provedbi projekta su detaljna. Morate opširno opisati što ste radili i kakve ste rezultate ostvarili. Naravno, sve to morate DOKAZATI.

Udruga je organizirala radionicu? Odlično! Priložite potpisanu listu sudionika i izvješće voditelja radionice. Objasnite što ste radili na toj radionici i kakve ste rezultate ostvarili. Dokažite da su polaznici stekli nova znanja i vještine. Detaljno obrazložite svaki trošak radionice. Zašto ste odabrali baš tog voditelja radionice? Jeste li ga odabrali javnim natječajem?

I sada, kada sve to znam, a nadam se da ste i vi dobili drugačiju sliku, kako bez sloma živaca slušati saborske zastupnike koji tvrde da je civilno društvo bolesno, a natječaji postoje tek tako i nemaju jasne kriterije?

Forum za slobodu odgoja je na facebook stranici objavio ovu grafiku koja pojašnjava kako se financiraju udruge